Autor: Maja Kranjčec, bacc. physioth.

Image via Wikipedia

Ozljede gležnja nalaze se među najčešćim povredama mišićno-koštanog sustava kod sportaša ali i ljudi koji se ne bave sportom. Ukupno 85% svih ozljeda gležnja čini akutno uganuće gležnja od čega je 85% posljedica inverzijske povrede (Garrick, 1977.). Inverzijski stres rezultira parcijalnom ili kompletnom rupturom lateralnog ligamentarnog kompleksa. Rjeđe dolazi do pucanja deltoidnog ligamenta, kao posljedice everzijskog stresa. Posebno su rizični kontaktni sportovi poput košarke, nogometa i odbojke, ali i ostali sportovi gdje su trčanje i skakanje sastavni dio aktivnosti. Ozljeda može nastati i kod neopreznog hoda po neravnom terenu ili poskliznuća po ledu. Ovisno o težini, ozljede ligamentarnog sustava mogu biti praćene oštećenjem zglobnih i koštanih struktura. Velika učestalost uganuća dovela je do površnosti u pristupu i tretmanu ovog stanja, čije neodgovarajuće liječenje može prouzročiti trajno ograničenje funkcije zgloba. Čak i nekomplicirana akutna uganuća gležnja mogu prouzročiti posljedice kao što su bol, edem, mehanička nestabilnost, funkcionalna nestabilnost te kasniju sklonost ponovnom ozljeđivanju (Mann i sur., 2002.).

Akutno uganuće gležnja predstavlja inverzijsku ozljedu nastalu unutar 6 tjedana od početka terapije. Ozlijeđen je lateralni ligamentarni kompleks gležnja (Struijs i Kerkhoffs, 2003.). U 97% slučajeva anteriorni talofibularni ligament je jedini ili prvi ligament koji je ozlijeđen (Brostrom, 1966.). Mehanizam nastanka ozljede ligamenata lateralnog kompleksa je inverzija stopala koje se nalazi u položaju plantarne fleksije (Struijs i Kerkhoffs, 2003.). U tom položaju koštane strukture omogućuju minimalnu stabilnost a anteriorni talofibularni ligament, najslabija komponenta lateralnog ligamentarnog kompleksa, je pod opterećenjem i izložen ozljedi.
Kombinirana ruptura anteriornog talofibularnog i kalkaneofibularnog ligamenta nastaje u 20% slučajeva a izolirana ruptura kalkaneofibularnog ligamenta u 3% slučajeva (Brostrom, 1966.). Posteriorni talofibularni ligament obično ostaje neozlijeđen ukoliko ne dođe do očite dislokacije gležnja.
Ozljede lateralnog ligamentarnog kompleksa gležnja dijele se na 3 stupnja. Definicije koje se koriste za stupnjevanje ozljede mogu se razlikovati, ovisno o tome opisuju li oštećenja anatomskih struktura i/ili simptome.

Kaikkonen i sur. (1994.) predlažu sljedeću podjelu koja uključuje stupnjevanje težine ligamentarnog oštećenja i kliničke simptome:
• Stupanj I (lakša ozljeda): istegnuće ligamenata bez makroskopskih znakova pucanja, mala oteklina i bol na dodir, mali ili nikakav gubitak funkcije i nepostojanje mehaničke nestabilnosti zgloba.
• Stupanj II (srednje teška ozljeda): parcijalna ruptura ligamenata, umjereni bolovi, oteklina i bol na dodir, gubitak dijela opsega pokreta te blaga do umjerena nestabilnost.
• Stupanj III (teška ozljeda): kompletna ruptura ligamenata, oticanje većeg razmjera, hemoragija, bol na dodir, gubitak opsega pokreta, značajni gubitak funkcije te nestabilnost.

Funkcionalna nestabilnost gležnja definira se kao postojanje rezidualnih simptoma nakon inverzijske ozljede. Može se očitovati osjećajem „popuštanja“ gležnja ili ponovnim ozljeđivanjem. Pacijenti mogu osjećati strah od opterećenja gležnja vlastitom težinom, a produženo opterećivanje može uzrokovati bol, oticanje te osjećaj smanjene pokretljivosti gležnja.
Funkcionalna nestabilnost može uzrokovati neželjene prilagodbe načina života, poremećaj hoda i izbjegavanje svakodnevnih aktivnosti što može dovesti do problema s profesionalnim ili sportskim aktivnostima na željenoj razini.

Odabir liječenja
Ozljede lateralnog ligamentarnog kompleksa gležnja I. i II. stupnja, kao i neke akutne ozljede III. stupnja liječe se konzervativno. Preporuke za liječenje kod ozljeda III. stupnja su različite. Neki stručnjaci preporučuju operaciju za pacijente mlađe od 40 godina i konzervativno liječenje u starijih, dok drugi smatraju da je izolirane rupture potrebno liječiti konzervativno a kombinirane operativno.
Sistematskim pregledom literature o ulozi kirurškog tretmana kod akutne povrede ligamenata lateralne strane gležnja, koji je uključio 20 radova, Kerkhoffs i suradnici (2007.) zaključili su da nema dovoljno dokaza o boljoj učinkovitosti kirurškog tretmana nad konzervativnim. Nije bilo značajne razlike u rezultatima što se tiče povratka na razinu aktivnosti prije ozljede, pojavnosti boli, vjerojatnosti ponavljanja ozljede te subjektivnog osjećaja nestabilnosti. Stabilnost gležnja bila je veća kod kirurškog liječenja, međutim ono je povezano s dužim oporavkom, većom incidencijom osjećaja ukočenosti gležnja te mogućnosti pojave komplikacija. Kerkhoffs i sur. smatraju da odabir tretmana mora biti individualan za svakog pacijenta, pažljivo razmatrajući koristi i rizike obje metode. S obzirom na troškove i rizik od pojave komplikacija kod operativnog liječenja konzervativni tretman se čini najboljim odabirom kod akutnih uganuća.
Najčešće indikacije za kirurško liječenje su akutna ozljeda lateralnog ligamentarnog kompleksa gležnja III. stupnja kod osoba koje redovito sudjeluju u „high-impact“ aktivnostima te kronična mehanička i funkcionalna nestabilnost gležnja koja ne odgovara na konzervativno liječenje.

Link na slične članke:

Fizioterapijska procjena kod uganuća gležnja

Fizioterapijske intervencije kod uganuća gležnja

Literatura:

1. Garrick, J. G. (1977.): The frequency of injury, mechanism of injury, and epidemiology of ankle sprains. Phys Ther 68:1667-71
2. Mann, G. i sur. (2002.): Chronic ankle instability, mechanical and functional. U Nyska, M. i Mann G. (Ed.): The Unstable Ankle. Champaing: Human Kinetics, str. 102-07
3. Struijs, P., Kerkhoffs, G. (2003.): Ankle sprain. Clin Evidence 10:1247
4. Brostrom, L. (1966.): Sprained ankles V. Treatment and prognosis in recent ligament ruptures. Acta Chir Scan 132:537-550
5. Kaikkonen, A. i sur. (1994.): A performance test protocol and scoring scale for the evaluation of ankle injuries. Am J Sport Med 22:462-69
6. Kerkhoffs, G. M. i sur. (2002.a): Different functional treatment strategies for acute lateral ankle ligament injuries in adults. The Cochrane Library