Autor: Maja Kranjčec, bacc. physioth.

Osnove hoda

Hod je niz ravnomjernih i naizmjeničnih koordiniranih pokreta udova i trupa s ciljem premještanja s jednog mjesta na drugo u prostoru.

Za normalan hod potrebno je uredno funkcioniranje: 

• Mišićno-koštanog sustava(opseg pokreta, dovoljno snažni mišići kuka, koljena i gležnja)
• Živčanog sustava (sinergija između procesa središnjeg i perifernog živčanog sustava)

Ciklus hoda je interval između dva uzastopna kontakta s podlogom istog ekstremiteta.

Korak – interval između dva kontakta s podlogom ipsilateralnog i kontralateralnog uda.

Ciklus hoda se sastoji od 2 koraka.

Razlikujemo 2 faze hoda. To su faza oslonca i faza njihanja.

Faza oslonca čini 60% ciklusa hoda i sastoji se od 5 djelova:

• Initial contact –inicijalni kontakt (petom)
• Load response – odgovor na opterećenje (stopalo cijelom površinom na podlozi)
• Midstance –međufaza (oslonac samo na to stopalo)
• Terminal stance –završna faza (odizanje pete)
• Preswing – predzamah (odizanje prstiju)

Faza njihanja čini 40% ciklusa hoda i sastoji se od 3 djela:

• Initial swing – inicijalno njihanje (akceleracija, odizanje stopala od poda)
• Midswing –međunjihanje (prolazak noge pored opterećene)
• Terminal swing – završno njihanje (deceleracija, usporavanje, priprema za inicijalni kontakt)

Analiza hoda

Analiza hoda je dio kliničkog pregleda kod bolesnika s promjenama lokomotornog sustava. Radi se s ciljem: utvrđivanja uzroka nepravilnosti hoda kod individualnih pacijenata, korištenja tih informacija u planiranju metoda tretmana i evaluacije učinka odabranih metoda tretmana.

Analiza hoda uključuje mjerenje kretanja tijela u prostoru (kinematika), snagu uključenu u izvođenje pokreta (kinetika), mjerenje aktivnosti mišića(EMG) te potrošnju energije.

Analiza hoda se sastoji od:

• subjektivnog pregleda – povijest pacijentovog stanja i sadašnji problemi vezano uz hod
• opservacije hoda – generalne i selektivne; razlikujemo anteriorni, posteriorni, lateralni pregled
• standardiziranih obrasca, skala, testova
• videozapisa pacijentovog hoda – anteriorni, posteriorni, lateralni
• korištenja kompjuterskih sustava za analizu hoda

Opservacija hoda može biti generalna i selektivna.

Kod generalne analiziramo:

• duljinu iskoraka
• ritmičnost i simetričnost hoda
• trajanje njihanja, trajanje kompletnog ciklusa hoda
• brzinu hoda

Kod selektivne analiziramo:

• specifične faze hoda
• pozicioniranje i kretanje pojedinih zglobova
• hod u obući i bez obuće
• utvrđujemo kompenzatorne mehanizme

Anteriornim pregledom promatramo:

• lateralne pomake glave, trupa, zdjelice
• rotacione komponente zdjelice, trupa i gornjih ekstremiteta
• pozicioniranje femura na tibiji, rotacije kukova, položaj stopala (5-18° prema van) kroz ciklus hoda
• prisustvo abdukcije ili cirkumdukcije noge u fazi njihanja
• prijenos težine i opterećenje noge oslonca
• stanje muskulature
• širinu baze oslonca

Bočnim pregledom promatramo:

• lumbalnu lordozu – postojanje kompenzacija u slučaju ograničenja pokreta u kukovima
• ograničenje pokreta fleksije ili ekstenzije kukova, koljena, gležnjeva
• koordinaciju između pokreta kukova, koljena, gležnjeva
• razlike u duljini koraka
• razlike u trajanju koraka
• detaljan osvrt prema svim fazama hoda

Posteriornim pregledom promatramo:

• sve strukture kao i u anteriornom pregledu
• prisutnost abnormalne abdukcije, adukcije, lateralne pomake
• položaj peta
• stanje muskulature leđa, stražnjice, stražnjeg bedra, potkoljenica

Parametri hoda su:

1. širina koraka
2. duljina koraka
3. duljina linije iskoraka
4. pomaci u frontalnoj ravnini
5. pomaci u sagitalnoj ravnini
6. pomaci u transverzalnoj ravnini
7. tempo
8. brzina

1. Širina koraka (base width) je najmanja udaljenost između stopala koje se njiše i noge oslonca – veća je što je hod sporiji. U stojećem položaju iznosi 5-10 cm. Šira baza oslonca može upućivati na cerebelarne probleme, vestibularne probleme, dijabetes, periferne neuropatije…
2. Duljina koraka ( gait (step) length) je udaljenost između uzastopnih kontaktnih točaka suprotnih stopala s podom . Iznosi 35 – 41 cm Ona je ovisna o: dobi, spolu, visini, umoru, bolu, obući, odjeći…
3. Duljina iskoraka (stride length) je linearna udaljenost između dvije uzastopne kontaktne točke istog stopala s podom. Iznosi 70 – 82 cm. Podrazumijeva jedan ciklus hoda.
4. Pomaci u sagitalnoj ravnini-vertikalne oscilacije tijela. Najviša razina je u midstance fazama a najniža u fazama dvostrukog oslonca. To su: oscilacije centra gravitacije (2 – 5 cm), angularne kretnje donjeg ekstremiteta, reaktivno pokretanje ruku.
5. Pomaci u frontalnoj ravnini-lateralni pomaci. Maksimalni u fazi jednostrukog oslonca Iznose oko 2 cm za glavu i trup, 2,5 – 5 cm za zdjelicu.
6. Pomaci u transverzalnoj ravnini-rotacije oko vertikalne osi. Recipročni pokreti zdjelice i ramena vide se kao istovremeno njihanje donjeg ekstremiteta i kontralateralnog gornjeg ekstremiteta prema naprijed. Oko 8° rotacije zdjelice – više s povećanjem brzine hoda.
7. Tempo hoda – tempo je broj koraka u minuti. Iznosi oko 100 – 125 koraka u minuti. 100 – 120 kod muškaraca, 105 – 125 kod žena.
8. Brzina hoda – put prijeđen u određenom vremenu. l82 metra u minuti je srednja brzina. l77 m je normalna vrijednost za žene, l86 m za muškarce.

U kliničkim uvjetima mjere se generalne karakteristike poput širine koraka, duljine koraka, duljina linije iskoraka, tempa, brzine. To je objektivna metoda. Prednost joj je što nije skupa a nedostatak što daje nespecifične informacije za problem. U laboratoriju za biomehaničku analizu hoda mjere se prijenos težine preko stopala na podlogu i pozicioniranje stopala na podlogu, angularni pokreti kukova koljena i gležnjeva tijelom hoda, unutrašnje sile i momenti sila u svakom zglobu, mišićna aktivnost tijekom hoda.