Autor: Maja Kranjčec, bacc. physioth.

Što je bol?

Bol je osjet koji u mozak izravno donosi obavijest o stanju organizma i njegovu odnosu s okolinom.

Prema definiciji Međunarodnog udruženja za proučavanje boli, bol je neugodan osjetni i osjećajni doživljaj povezan sa  stvarnim ili potencijalnim oštećenjem tkiva.

U normalnim okolnostima ona signalizira tjelesnu ozljedu ili patološki proces u organizmu, ali isto tako može izostati i ako je velika površina tijela ozlijeđena. Ponekad je po intenzitetu neproporcionalna težini ozljede, a ponekad ostaje prisutna i nakon što je ozlijeđeno tkivo u potpunosti zacijelilo. Bol je neugodan doživljaj, ali i vrijedan mehanizam koji nas upozorava da se s našim tijelom događa nešto neobično, ona nas potiče na zaštitnički odnos prema ozlijeđenom ili bolesnom dijelu tijela i traženje (stručne) pomoći što onda omogućuje brži oporavak.

Još od najranijeg djetinjstva pomoću boli učimo koje situacije treba izbjegavati, tj. koje su situacije opasne te se tako oblikuje zaštitničko ponašanje koje nas štiti od vanjskih ozljeda. Kolika je važnost boli u svakodnevnom životu slikovito pokazuju poteškoće ljudi koji su od rođenja potpuno neosjetljivi na bol. Takvi ljudi teško uče prepoznavati opasne situacije pa često ustraju u aktivnostima koje dovode do samoranjavanja i koje mogu biti fatalne.

Vrste boli

Postoje različiti principi klasifikacije boli.
S obzirom na intenzitet i trajanje razlikujemo akutnu i kroničnu bol.

Akutna bol je intenzivna i javlja se iznenada, ali se smiruje tijekom relativno kratkog vremena. Kod nje je uzrok je često poznat i traje u prosjeku nekoliko dana.U pravilu se dobro podnosi. Ima funkciju zaštite od ozljede. Često je dobro lokalizirana i najčešće se opisuje kao oštra, probadajuća i sl. Ako se ne počne liječiti na vrijeme, organizam će na sljedeći bolni podražaj reagirati jače i dulje. Bol će se proširiti na okolinu koja nije oštećena te će akutna bol prijeći u kroničnu bol.

Kronična bol je kontinuirana bol koja je stalno prisutna ili se javlja u određenim vremenskim razmacima. Otporna je na terapiju. Najčešće se opisuje kao tupa bol, bez oštre lokalizacije. To je teško stanje koje smanjuje kvalitetu života osobe.

S obzirom na uzrok boli razlikujemo somatogenu (tjelesnu) i psihogenu bol.

Tjelesna bol nastaje kao posljedica oštećenja ili bolesti tkiva i organa, a psihogena se javlja uz potpunu očuvanost tkiva, a zbog djelovanja psiholoških faktora. Ona  je vrlo slična tjelesnoj po mnogim osobinama, no  slabije je lokalizirana, a intenzitet i lokalizacija se mijenjaju s promjenom raspoloženja.

Niti jedna klasifikacija nije idealna zbog visokog stupnja preklapanja odrednica boli.

Kako bol nastaje?

Neuromuskularni i osteoartikularni sustav sadrže slobodne živčane završetke preko kojih se prenosi bol refleksnim lukom u stražnje rogove produžene moždine i dalje u središnji živčani sustav gdje se ona doživljava.

Posljedica osjeta boli je alarmiranje mozga koji preko živčanih vlakana, uz pomoć  neurotransmitera, utječe na promjene u tijelu koje se mogu lako uočiti:
– bljedilo
– znojenje
– smanjenje srčane frekvencije
– pad krvnog tlaka uz pojavu mučnine i opće klonulosti, čiji intenzitet varira ovisno o jačini bolnog podražaja

Psihološki aspekti boli

Psihološki faktori mogu imati izuzetno snažan utjecaj na percepciju boli i to na tri načina:

• Mogu biti osnovni uzrok boli
• Mogu smanjivati doživljaj boli
• Mogu povećavati bol

Postoji niz takvih psiholoških stanja i procesa koji, u konačnici, bitno određuju kvalitetu i intenzitet boli. To su npr. značenje ozljede, prijašnje iskustvo, očekivanje, pažnja, sugestija, psihofiziološko stanje organizma, osobine ličnosti itd.

Prag i jačina boli

Zanimljivo je da se bol ne adaptira na jačinu podražaja. Čak u određenim slučajevima kontinuirano podraživanje receptora za bol dovodi do stanja pod imenom hiperalgezija koje nastaje zbog oštećenja nociceptora u dubljim tkivima. U stanju hiperalgezije osoba je ekstremno osjetljiva na bolni podražaj.

Mjerenje boli
Zašto je mjerimo?

Bol je najčešći  simptom zbog kojeg se bolesnik obraća liječniku
U kliničkim uvjetima bol se mjeri u svrhu postavljanja dijagnoze i izbora prikladnog tretmana (kako boli, tako i njenih uzroka), zatim promatranja promjena u razini boli tijekom trajanja terapije, evaluacije efikasnosti tretmana te praćenja kronične boli.

Kako ju mjerimo?

Za bol možemo reći da je subjektivna senzacija koju je teško mjeriti, objasniti i definirati. Stoga je potrebno ispitati mjesto pojave boli ili anatomsku lokalizaciju (jednu ili više) i istražiti da li se bol pojavila postupno ili naglo, u vezi s nekim čimbenikom ili bez povoda.
Jednako je važno istražiti da li je bol prolaznog karaktera (što je više obilježje reumatskih bolesti) ili stalna te koji je faktori pojačavaju (određeni pokreti, aktivnost ili neaktivnost, dodir, pritisak, emocionalan stres..). Važno je i doznati da li se pojavila prvi puta ili više puta i ako se ponavlja da li opet na istom mjestu ili na drugom ili na nekoj drugoj strukturi lokomotornog sustava.

Potrebno je dobiti uvid u trajanje,intenzitet i čimbenike koji utječu na dužinu trajanja i intenzitet te vrijeme pojave.

Uvijek treba precizno opisati anatomsku regiju prisutnosti boli. Primjer: bol locirana u području zgloba nas upozorava da je izvorište u zglobu. Lokalizacija boli između dvaju susjednih zglobova upućuje na zahvaćenost kostiju,mišića ili na prenesenu bol. Bol može biti locirana i samo na jednom dijelu zgloba (npr. kod afekcije kolateralnog ligamenta na toj strani).
Zbog preklapanja inervacije zglobnog i periartikularnog tkiva bolesnik može opisati da je bol locirana u zglobu, a pomnijim ispitivanjem se pronađe njezino podrijetlo u izvanzglobnim promijenjenim strukturama. Naime, pošto se bol širi sklerotomima, miotomima i dermatomima bolesnik često ne može odrediti dubinu širenja boli ni njezinu lokaciju. Bol koja se širi-prezentira na dermatomima jest površinska a miotomima i sklerotomima duboka. Kada bolesnik ne može ocijeniti točnu lokalizaciju boli, potrebno je  produbiti razgovor i dodati neka pitanja.
Također je važan odnos boli i sna jer slab san remeti odmor i iscrpljuje bolesnika. Organska bolest obično utječe na kvalitetu sna i prekida ga, dok funkcionalna bol utječe samo neznatno.

Skala boli

Radi boljeg dijagnosticiranja bolesti,određivanja načina liječenja i praćenja učinaka liječenja nužno je kod svakog bolesnika koji ima bolove detaljno utvrditi sva obilježja bolova (pojavljivanje, trajanje, mjesto jačinu i kakvoću) tj. izmjeriti bol. Međutim to je nerijetko veliki problem pošto je bol subjektivno iskustvo koje ne možemo objektivno izmjeriti. Obilježja bolesnikova bola možemo saznati na osnovi njegovih iskaza, a djelomično i na osnovi njegovog ponašanja.

Subjektivni iskaz bolesnika često  je u neskladu s drugim indikatorima bolnog doživljaja, odnosno neproporcionalan težini i ozbiljnosti bolesti ili ozljede. Također, neke osobe  imaju poteškoća pri opisivanju svojih doživljaja zbog siromašnog rječnika. Iz tog razloga se koriste upitnici u kojima su već naznačeni pridjevi koji opisuju pojedine kvalitete boli, a zadatak bolesnika je samo da označi koju vrstu boli on u pojedinom trenutku osjeća.

Skale procjene jačine boli mogu biti numeričke gdje ocjena 0 označava nepostojanje boli, a 10  neizdrživu bol. Mogu biti verbalne (npr. na krajevima skale se nalaze tvrdnje “ne boli me” i “boli me toliko da ne mogu izdržati”). Treća vrsta skala su grafičke skale za procjenu boli gdje dužina linije u milimetrima, označena od strane bolesnika, predstavlja mjeru boli.

Za utvrđivanje mjesta boli se mogu koristiti jednostavni crteži ljudskog tijela a zadatak bolesnika je označiti mjesto na kojem osjeća bol.

U mjerenju kakvoće boli bolesnikov je zadatak svoj bol opisati pridjevima. Kako bi mu pomogli ponudimo mu listu pridjeva od kojih on mora odabrati samo one koji odgovaraju kakvoći njegova bola. Kakvoća može biti: lupajuća, isijavajuća, probadajuća, oštra grčevita, izjedajuća, žareća,iscrpljujuća…

Osim ovih načina mjerenja bola, bol se može pokušati procijeniti i na osnovu bolesnikova ponašanja. Ponašanje koje pokazuje postojanje bolova zovemo bolno ponašanje, a očituje se u npr.: bljedilo ili crvenilo lica, uzdasi, jecanje, plač, oprezni pokreti, držanje za bolni dio tijela, žaljenje na bol, traženje lijekova i pomoći. Na osnovi toga možemo grubo procijeniti osjeća li bolesnik bolove i kakvi su oni. Skalama za procjenu bolnog ponašanja procjenjuju se bolovi kod onih bolesnika s kojima je teško uspostaviti komunikaciju zbog bolesti, starosti i slično.

Treba znati da ispitanici imaju tendenciju davanja odgovora koji pokrivaju cijeli raspon skale. Ova pojava može u kliničkim istraživanjima dovesti do podcjenjivanja efekata terapije budući da ispitanici daju vrlo slične procjene prije i poslije tretmana. Stoga je pri korištenju skala procjene u svrhu mjerenja boli nužno detaljno upoznati ispitanike s tim što se mjeri te sa značenjem pojedinih brojčanih i verbalnih kategorija na skali.
Također treba uzeti u obzir da  nešto što je umjereno bolno jednoj osobi, za drugu može biti jaka bol. Bol se može jače osjetiti ako je osoba umorna, ako je prisutan strah, tuga ili samoća, a manji intenzitet može se očekivati kod osobe koja je smirena i okružena svojim najmilijima.

Bol kod djece

Za djecu je dokazano da su osjetljivija na bolne podražaje. To se često pripisivalo strahu koja djeca dožive kad osjete bol i potencijalno nerazvijenim slabim mehanizmima suočavanja sa stresnom okolinom. No bol ima veliku važnost za razvitak cjelokupnog organizma. Prema nekim istraživanjima, djeca kojoj se tijekom odrastanja uklanjala mogućnost da osjete bolne podražaje, postala su osjetljivija na bol u odrasloj dobi.