Specifičnosti fizioterapijskog tretmana kod osoba s akutnim kardijalnim stanjima

Autor: Maja Kranjčec, bacc. physioth.

Bolesti srca i krvnih žila – kardiovaskularne bolesti – glavni su uzrok smrtnosti u svijetu, posebno u razvijenim zemljama. Razvojem medicine, kao i otkrićem novih farmakoloških preparata te novih tehnologija zarazne bolesti, koje su početkom stoljeća imale najveću stopu smrtnosti, prepustile su mjesto krvnožilnim bolestima.

Uzrok tome prvenstveno je način života ljudi u visoko civiliziranim sredinama, urbani i po zdravlje agresivni načini osiguranja egzistencije, gdje je pojedinac izložen velikom psihofizičkom stresu, loša prehrana, kao i izlaganje rizičnim faktorima koji pospješuju razvoj kardiovaskularnih bolesti.

Rizični faktori su arterijska hipertenzija, povišene masnoće u krvi, pušenje, pretilost, šećerna bolest, genetski čimbenici, neke druge bolesti kao što su bolesti štitnjače te stres i psihosocijalni čimbenici. Kardiovaskularne bolesti imaju velik utjecaj na preranu smrtnost, ali i na kvalitetu samog života. Danas se smatra da je moguće reducirati oko 50% prijevremene smrtnosti i invalidnosti od kardiovaskularnih bolesti. Preventivno djelovanje se temelji na motivaciji ljudi u rizičnim skupinama kroz edukacijske programe na promjenu načina življenja koje pogoduje razvoju bolesti. Pri tom značajnu ulogu ima – nepušenje, pravilna prehrana, redovita tjelesna aktivnost.

U slučaju da se unatoč provedenim postupcima prevencije razvije srčana bolest i dođe do infarkta liječenje se provodi u bolničkim ustanovama. Ono može biti konzervativno, gdje se bolest kontrolira i liječi lijekovima. U slučaju da je nalaz nakon kompletne obrade, neinvazivne i invazivne, takav da se lijekovima ne bi postigao dobar rezultat i umanjile tegobe bolesnika, pristupa se operativnom liječenju.

Coronary arthery atherosclerosis leeds to obst...

Coronary arthery atherosclerosis leeds to obstruction and thus to angina pectoris. (Photo credit: Wikipedia)

Rehabilitacija

Rehabilitacija je skup aktivnosti koji je potreban da se srčanom bolesniku osiguraju najbolji mogući fizički, emocionalni, socijalni i profesionalni uvjeti kako bi vlastitim naporima našao što normalnije mjesto u životu svoje obitelji i zajednice (SZO). Intervencijsko liječenje i rutinske kardiokirurške procedure, značajno su skratile prosječni period hospitalizacije na akutnim odjelima i dovele na prag kardiološke rehabilitacije bolesnike u značajno ranijoj fazi bolesti.

Organizacija kardiološke rehabilitacije

U metodologiji i organizaciji kardiološke rehabilitacije prihvaćeno je načelo sveobuhvatne rehabilitacije.

Sveobuhvatni proces kardiološke rehabilitacije uključuje:

  1. Kliničku potporu i intervencije u kontroli simptoma bolesti
  2.  Evaluaciju kardiovaskularnih rizika (tretman hiperlipoproteinemija, dijabetesa i hipertonije, programi odvikavanja od pušenja, programi regulacije tjelesne težine)
  3. Psihosocijalnu evaluaciju i psihološku potporu
  4. Programirani i kontrolirani fizički trening

U sklopu ovako definiranog programa rane kardiološke rehabilitacije, nezaobilazan je i paralelni nastavak obrade i liječenje inicijalnog kardiološkog entiteta integriran u ukupni tretman. Iz tog razloga u kardiološkoj rehabilitaciji važan je interdisciplinarni pristup. U timu su neophodni: specijalist kardiolog, specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije, psiholog, fizioterapeut, radni terapeut, medicinska sestra i nutricionist. Programi su dizajnirani da ograniče fiziološke i psihosocijalne učinke srčanih bolesti, smanje rizik nagle smrti ili reinfarkta, kontroliraju simptome bolesti, stabiliziraju ili smanje aterosklerotske procese i poboljšaju psihosocijalni i radni status bolesnika.

Osnovno načelo rehabilitacije jest njezina primjena od trenutka nastanka bolesti i provedba prema programu sve do izlječenja ili funkcijske osposobljenosti. Program rehabilitacije kardiovaskularnih bolesnika i sekundarna prevencija temelje se na općeprihvaćenim stručnim i znanstvenim medicinskim činjenicama i dugogodišnjim međunarodnim iskustvima čija su osnovna polazišta definirana dokumentima Svjetske zdravstvene organizacije, a najnovije je stanje sintetizirano u preporukama Radne skupine za rehabilitaciju Europskog kardiološkog društva i Zajedničke radne skupine Europskog kardiološkog društva (Europsko kardiološko društvo, Europsko društvo za hipertenziju, i Europsko društvo za aterosklerozu).

Cardiovascular Disease

Cardiovascular Disease (Photo credit: GEEKSTATS)

Faze rehabilitacije

Od trenutka pojave bolesti liječenje se može podijeliti u 3 faze:
I faza – akutna i rana postakutna hospitalna faza
II faza – kasna postakutna hospitalna faza
III faza – održavajuća faza

Rana rehabilitacija

Važnost rane rehabilitacije

Rana rehabilitacija je važna jer se dugotrajnim mirovanjem povećavaju koagulabilna svojstva krvi što doprinosi trombotičnim promjenama (češće donjih ekstremiteta zbog porasta viskoznosti krvi), dolazi do smanjenja mišićne mase i snage skeletne muskulature, smanjuju se aktin i miozin, smanjuje se kontraktibilnost mišića.

Mirovanje uzrokuje i hipotenziju. Količina cirkulirajuće krvi se smanjuje za 700-800 ml, samo u prvih 10 dana mirovanja.S druge strane fizička aktivnost doprinosi smanjenju vrijednosti LDL kolesterola i triglicerida a porastu HDL kolesterola. Povećava se metabolizam ugljikohidrata (veći kalorijski učinak) što dovodi do redukcije tjelesne težine.Fizička aktivnost dovodi do smanjenja ekscesivnog izlučivanja kateholamina u toku stresa.

Poznati su negativni učinci inaktiviteta na respiratorni sistem (hipostatska bronhopneumonija), potom i na metabolizam

Na koži dugotrajno mirovanje uzrokuje dekubituse.

Cilj rehabilitacije

Cilj rehabilitacije u ranoj fazi je spriječiti anksioznost (znaci anksioznosti dominiraju prvih nekoliko dana), vratiti tonus i snagu mišića, poboljšati rad srčane pumpe, spriječiti tromboflebitis, hipostatsku pneumoniju i urinarne infekcije (rana mobilizacija), podići prag za anginoznu bol, stimulirati razvoj kolateralne cirkulacije.

Indikacije i kontraindikacije za započinjanje rehabilitacije

Indikacije:
1. odsustvo bola i stabilan arterijski pritisak u posljednjih 24 sata
2. odsustvo znakova srčane insuficijencije
3. odsustvo poremećaja srčanog ritma
4. odsustvo embolijskih komplikacija.

Kontraindikacije:
1. nestabilna angina pectoris ili značajna ishemija miokarda pri malom tjelesnom opterećenju
2. hipertenzija-180/100mmHg i više
3. hipotenzija- 90/60mmHg
4. tahikardija 120/min./bradikardija 50/min.
5. poremećen srčani ritam
6. srčana insuficijencija (dekompenzacija)
7. izražen tromboflebitis ekstremiteta ili tromboza unutar srčane šupljine

Tromboflebitis i flebotromboza ekstremiteta su kontraindikacije za kineziterapiju ali se može provesti pozicioniranje i masaža heparinskom masti.

I. faza rehabilitacije – akutna i rana postakutna rehabilitacija

I. faza – akutna i rana postakutna hospitalna faza započinje ubrzo nakon akutne faze bolesti ili kardiokirurškog zahvata , a provodi se već u jedinicima intenzivnog liječenja te potom na kliničkom kardiološkom ili kardiokirurškom odjelu.

U Hrvatskoj I. faza traje 10-14 dana, a u zemljama zapadne Europe i Amerike kraće, oko 7 dana. Trajanje ovisi i o težini stanja pacijenta. Cilj liječenja je stabilizirati srčanu funkciju i spriječiti razvoj ponovnog infarkta.

Već za vrijeme boravka u jedinici intenzivnog liječenja sa bolesnicima se provodi fizikalna terapija.

U akutnoj fazi indiciran je relativni odmor, nadopunjen pulmonalnom fizikalnom terapijom ukoliko su prisutni pulmonalni i/ili respiratorni problemi. Cilj je naučiti pacijenta tehnikama usmjerenim poboljšanju ventilacije pluća te pravilnom iskašljavanju. Čim je pacijent stabilan (nakon 24-48h) kreće se s fazom mobilizacije. Faza mobilizacije uključuje dinamičke vježbe s kojima se započinje čim je ranije moguće. Pacijente s niskim rizikom treba poticati na sjedenje i samostalno obavljanje njege (pranje zubiju, brijanje i sl.). Pošto je razina aktivnosti koju pacijent može sigurno postići ograničena, važno je da se vježbe provode individualno i dozirano.

Postepeno se napreduje prema aktivnostima svakodnevnog života poput hodanja i penjanja po stepenicama. Na odjelu postintenzivne njege pacijent se vertikalizira. Vertikalizacija započinje sjedenjem u krevetu nekon čega slijedi ustajanje iz kreveta, hodanje uz krevet i po sobi. Potom slijedi hodanje po hodniku, silazak niz stepenice, hodanje uz stepenice, hodanje po otvorenom, vježbe na biciklu i ostale aktivnosti.

Pacijenta treba naučiti kako mjeriti puls, tako da može pratiti frekvenciju srca tijekom vježbanja. Frekvencija bi trebala biti oko + 20 otkucaja u minuti u odnosu na mirovanje.

U ovoj fazi rehabilitacije fizioterapeut također educira pacijenta i njegovu užu obitelj o uzrocima,  prirodi i tijeku njegove bolesti, rizičnim čimbenicima te mogučnostima i potrebi njihove korekcije. Također, informira ga o daljnjem tijeku procesa rehabilitacije, načinima nošenja s bolešću te kako prepoznati znakove prekomjernog opterećenja.

Po završetku ove faze pacijent može obavljati aktivnosti svakodnevnog života (hodanje, penjanje po stepenicama, briga o sebi uz pomoć ukoliko je potrebno), upoznat je sa svojom bolešću i zna kako se nositi s njezinim simptomima.

I. – akutna i rana postakutna faza u pravilu završava ranim ergometrijskim testom intenziteta 50W trajanja do 5 minuta. Ako je stanje zadovoljavajuće, te se bolest može uspješno kontrolirati lijekovima slijedi 2. – kasna postakutna faza liječenja koja se provodi u specijalnim bolnicama za rehabilitaciju u Krapinskim Toplicama i Opatiji.

Razlozi za prekid vježbi

Tahikardija – srčana frekvencija iznad 130/min ili porast za 30% u odnosu na period mirovanja. Ova pojava ukazuje da su vježbe predozirane i u dogovoru s kardiologom treba smanjiti obim i intenzitet vježbi ili ih prekinuti na neko vrijeme. Vježbe treba prekinuti ako umjesto povišenja dođe do smanjenja frekvencije pulsa (bradikardija). Isto vrijedi i za pretjerano povišenje RR do 200/120 mmHg ili smanjenje RR 100/70 mmHg.

Pojava aritmije, anginozna bol, osjećaj nedostatka zraka i brzo zamaranje.

Dozvoljeni skok tlaka i srčane frekvencije je 30% od vrijednosti u mirovanju. Bolesnik mora biti pod stalnim nadzorom kardiologa (EKG-neprekidno praćenje, telemetrija, laboratorijske pretrage, praćenje općeg stanja).

Walking in Shilda

Walking in Shilda (Photo credit: Wikipedia)

Efekti fizikalne terapije

U toku kineziterapijskog programa očekuju se sljedeći efekti:

  1. Redukcija sistoličkog arterijskog tlaka
  2. Redukcija potreba za O2 u miokardu
  3. Redukcija srčane frekvencije i pulsa
  4. Redukcija morbiditeta i mortaliteta
  5. Smanjenje triglicerida u serumu
  6. Smanjenje odnosa HDL/LDL u korist protektivnog HDL
  7. Redukcija tjelesne težine
  8. Poboljšanje koronarnog protoka
  9. Ubrzanje stvaranja kolateralnog koronarnog krvotok
  10. Redukcija pojave atelektaze pluća i hipostatske pneumonije
  11. Smanjenje tromboembolijskih komplikacija
  12. Poboljšanje fibrinolitičke aktivnosti
  13. Skraćenje boravka u bolnici
  14. Smanjenje fizičkog i profesionalnog invaliditeta i dr.
IMG_9038

IMG_9038 (Photo credit: Neeta Lind)

Također, ne treba zaboraviti da znatan udio bolesnika nakon akutnog koronarnog zbivanja ili kardiokirurškog zahvata trpi od različitih oblika anksio-depresivnih psihičkih poremećaja što nerijetko produžava oporavak i troškove liječenja, a što se također dobrim dijelom može korigirati mjerama i postupcima tijekom kardiološke rehabilitacije, poglavito redovitom fizičkom aktivnosti i tjelesnim treningom uz potporu psihologa i drugog educiranog osoblja.

Savjeti bolesnicima po izlasku iz bolnice

Po izlasku iz bolnice potrebno je da se pacijent po izlasku pridržava sljedećih uputstava u okviru svakodnevnog života: izbjegavati obilne obroke, izbjegavati fizički napor bar jedan sat nakon obroka, ograničiti slano i masno u ishrani, zabrana pića, smanjiti tjelesnu težinu, zabrana pušenja, izbjegavati stres i veće fizičke napore.

La Boutique del Colesterol

La Boutique del Colesterol (Photo credit: Landahlauts)

Pri hodu uzbrdo i nizbrdo zabranjeno je nošenje tereta, izbjegavati klimatska područja s puno vlage (dozvoljeno je do 60% vlažnosti zraka), zabranjene su statičke sportske aktivnosti (dizanje utega, veslanje, biciklizam).

Dozvoljene su aerobne sportske aktivnosti (hodanje, lagano trčanje, košarka, rukomet, odbojka i sl.). Sportske aktivnosti treba uvijek individualno odrediti prema prijedlogu kardiologa (testova opterećenja).

Važno je ne mijenjati samoinicijativno lijekove nego samo po nalogu kardiologa.

Redovne kontrole EKG-a na 3, 6 i 12 mjeseci uz konzultaciju.

Promjena radnog mjesta u cilju izbjegavanja stresnih situacija.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s