CONSTRAINT-INDUCED MOVEMENT THERAPY

(PRISILNO INDUCIRANI POKRET)

Seminar iz kolegija: Fizioterapija III

Studenti:

Tamara Šperanca

Petra Štefek

Elena Stojkov

Sažetak

Constraint-induced movement therapy je relativno nova metoda usmjerena na uspostavljanje funkcije zahvaćenog ekstremiteta kod osoba s moždanim udarom ili ozljedom mozga. Ograničava se nezahvaćeni ekstremitet određeni period dok je zahvaćeni ekstremitet slobodan i ima priliku sudjelovati u aktivnostima i zadacima. Pacijenti koji nemaju omogućene kretnje u prstima ili ruci, ne mogu sudjelovati u provođenju ove terapije.

Uvod

• CONSTRAINT = PRINUDA
• INDUCED = POTAKNUT
• MOVEMENT = POKRET
• THERAPY = LIJEČENJE

Glavni problem pareze gornjih ekstremiteta nakon CVI-a ili TOM-a je abnormalna koordinacija obrazaca pokreta u kombinaciji s abnormalnim tonusom mišića. Snaga i aktivnost individualnih mišića su manje značajni problemi. Osobe nakon CVI-a završavaju najčešće sa spastičkim obrascem fleksijskog tipa u gornjim ekstremitetima.

Ruka omogućuje šaci držanje, hvatanje i manipulaciju različitih predmeta. Također, šakom se oslanjamo na površine, istražujemo okolinu, gestikuliramo, a gornji ekstremitet kao cjelina, ako je potrebno, može podržavati cijelo tijelo. Funkcionalna šaka je potrebna za samostalno obavljanje aktivnosti svakodnevnog života. (1)

Constraint-induced movement therapy je terapijska metoda u kojoj je upotreba paretične ruke stimulirana privremenom imobilizacijom neparetične ruke ili funkcionalnim ograničenjem pomoću rukavice. (Knap , 1963.)
Tauba (1977.) provodi istraživanje na majmunima.
Catania (1998.) zaključuje da imobilizacijom zdrave ruke (šake) i pojačanim radom paretične ruke, dolazi do poboljšanja stanja u različitim neurološkim i ortopedskim bolestima.
Nudo, Science (1996.) zaključuju da oporavak kod majmuna koji su nosili „jaknu za imobilizaciju“ su postigli reorganizaciju motornog korteksa i funkcionalni oporavak uz uključivanje repetitivnog vježbanja.

Svakodnevni intenzivni tretman koji se ponavlja dovodi do „promjene plastičnosti“ mozga koju su povezane s upotrebom paretične ruke i učenjem.

Uvjeti za izvođenje terapije

Općenita procedura uključuje:

• period od 2 tjedna, oko 6 sati dnevno
• najmanje 10˚ ekstenzije u metakarpofalangijalnim zglobovima
•  najmanje 20˚ ekstenzije u ručnom zglobu
• visoku motiviranost pacijenta
• psihičku stabilnost pacijenta (9)

Cilj CIMT-a

Pokreti paretične ruke iziskuju više napora i manje su učinkoviti i precizni od pokreta zdrave ruke. Pacijenti postupno sve manje i manje koriste paretičnu ruku u svakodnevnom životu (naučeno nekorištenje). Kako god bilo, motorička aktivnost u ovim slučajevima je moguća. Ograničavanjem neparetične ruke, CIMT pokušava premašiti to naučeno nekorištenje i dovesti paretičnu ruku na razinu funkcionalne aktivnosti.(3)

Način primjene CIMT-a

Terapija traje 2 tjedna, najmanje 6 sati dnevno. Zdrava ruka mora biti inhibirana (mitelom, rukavicom) najmanje 90% budnog vremena. Pacijenti vode dnevnik rada, motiviraju se kako bi vidjeli uspjeh i da nisu prepušteni sam sebi.
Nedostatak ove terapije je taj da fizioterapeut ili radni terapeut mora biti 6 sati i više uz pacijenta, najmanje kroz 2 tjedna i voditi pacijenta kroz razne terapije i aktivnosti koje su fokusirane na oštećenu ruku.
Vježba treba biti usmjerena prema određenom cilju, npr. pijenje vode iz čaše, te u vježbu treba uključiti frekvenciju, jakost i trajanje same vježbe.
Terapija se sastoji od vježbi istezanja, snage, koordinacije, primjene ruke i prstiju od najjednostavnijih do kompleksnih aktivnosti – funkcija. (4)

Imobilizacijska rukavica

Rukavica za imobilizaciju neparetične ruke se mora improvizirati u samoj bolnici tako da pacijent ne može iskoristiti palac i prste neparetične ruke.
Rukavica se skida tijekom noći, a tijekom dana prilikom obavljanja nužde i sl., maksimalno sat vremena.

Zaključak

CIMT je korisna terapija od subakutne faze pa nadalje prema ozdravljenju. Imobilizacija je samo djelomično odgovorna za efekte CIMT-a, koji također mogu biti determinirani povećanim intenzitetom treninga. To vodi preporuci da se pacijente s moždanim udarom stimulira da vježbaju intenzivno s paretičnom rukom dulji vremenski period.
Postoje također indikacije da su efekti CIMT-a veći kod pacijenata koji imaju senzomotoričko oštećenje.
Čak i u kroničnoj fazi poslije moždanog udara, poboljšanje funkcije ruke je moguće.(4)

Video:

Uvod u CIMT

CIMT primjer:

Literatura:

1. Carr, J.& Shepherd, R. (2003) Stroke Rehabilitation: Guidelines for Exercise and Training to Optimize Motor Skill, Butterworth-Heinemann, London
2. Engardt, M.& Grimby, G. (2005) Adapted exercise important after stroke, acute and long-term effects of different training programs, Lakartidnigen, 102 (6), 392-394
3. Kagawa S., Koyama T., Hosomi M., Takebayashi T., Hanada K., Hashimoto F., Domen K., Effects of Constraint-induced Movement Therapy on Spasticity in Patients with Hemiparesis after Stroke., http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/22078779,23.04.2012
4. KNGF Clinical Practice Guideline for physical therapy in patients with stroke 106-109
5. Langhorne, P., Wagenaar, R.C. & Partridge , C. (1996) Physiotherapy after stroke: More is better? Physiotherapy Research Internacional, 1, 75-88
6. Nelles, G., Jentzen, W., Jueptnes, M., Mueller, S. & Diener, H.C. (2011) Arm training induced brain plasticity in stroke studied with serial positron emission tomography. Neuroimage, 13, 1146 – 1154
7. Taub E., Parallels between use of constraint-induced movement therapy to treat neurological motor disorders and amblyopia training. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/22415916, 23.04.2012
8. Trombly, C.A. & Wu, C.Y. (1999) Effect of rehabilitation tasks on organization of movement after stroke. American Journal of Occupational Therapy, 53 (4), 333-344.
9. Vianna R., Teasell R., Barriers to the implementation of constraint-induced movement therapy into practice. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/22436358, 23.04.2012