Što je skolioza?

Što je skolioza

Was ist skoliosis

Seminarski rad iz kolegija Uvod u rehabilitaciju

Studentice:
Barbara Tepeš
Sanja Krklec

Sažetak
Skolioza se je nekad definirala kao dio strukturne savijenosti kralješnice, koja se više ne može u potpunosti uspraviti. Od svih skolioza najčešće se pojavljuje idiopatska skolioza (80- 90 % slučajeva). Idiopatskoj skoliozi su sklonije žene nego muškarci u omjeru 4:1. Prema nekim istraživanjima kod starije životne dobi može se očekivati progresija 2- 5 stupnja po godini. Glavni cilj kod liječenja skolioze je smanjenje povećanja zakrivljenosti. Terapija skolioze provodi se kroz različite metode fizioterapije kao što su: kineziterapija po Vojti i E- tehnika, trodimenzionalna terapija po Katharini Schroth, PEP-postupak i vježbe disanja. Ispitivanja su dokazala da intenzivna rehabilitacija u kombinaciji s nošenjem korzeta smanjuje broj operacija.

Die Skoliose wurde früher als teilstrukturelle Seitverbiegung der Wirbelsäule definiert, welche nicht mehr vollständing aufgerichtet werden kann. Die idiopathische Skoliose bekannter Ursache mit 80-90 % den größten Anteil, gegenüber den Skoliosen. Die idiopathische Skoliosen siebevorzugen Frauen mehr als Männer im Verhalthis 4:1. Nach einighen Studien im Alter zu etwarten Progression 2-5 Grad pro Jahr. Das wichtigste Ziel bei der Behandlung von Skoliosen Sekung erhöht die Krümungen. Skoliose Therapie erfolgt über vershiedene Methoden der Physiotherapie, wie es Kinesietherapie von Vojta und E- Tehnik, die dreidimensionale Skoliosebehandlung nach Katharina Schroth , das PEP- Verfahren, und der Rehabilitation der Atmung. Test haben gezeight, dass eine intensive Rehabilitation in Kombinaton mit Dressing Korsett reduziert die Anzahl der Operationen.

English: A 17-year-old male with osteopetrosis...

English: A 17-year-old male with osteopetrosis tarda. Typical cranial deformity, thoracic scoliosis. (Photo credit: Wikipedia)

Skolioza je nekad bila definirana kao dio strukturne savijenosti dijela kralješnice koja se više ne može u potpunosti uspraviti (Meister 1980., Heine i Meister 1972.). U suprotnosti sa skoliozama poznate etiologije (kongenitalna skolioza, neurogena skolioza, miogena skolioza, skolioza u metaboličkim poremećajima ili sustavnim bolestima, skolioze s rijetkim sindromom) javlja se i idiopatska skolioza koja bez vidljivih razloga napada zreli koštani skelet. (Heine 1992.; Perdiolle u. Vidal 1985.)

Idiopatska skolioza čini udio od 80 – 90% u usporedbi sa skoliozama poznate etiologije.
Na idiopatsku skoliozu upućuje asimetričan položaj trupa u stojećem položaju, a ukoliko se napravi test pretklona (slika 1.2) te se tijekom istoga pojavljuju izbočena rebrena grba ili slabinska grba to jasno upućuje na idiopatsku skoliozu. Na trbušnoj strani s prsne konkavne strane nalaze se upletena rebra te nastaje dodatna takozvana trbušna rebrena grba (slika 1.3). Dijagnoza skolioze se može sigurno potvrditi kroz rentgenske snimke kralješnice u stojećem položaju (slika 1.4 a i b) .

Degenerative Scoliosis | Curvature of the Spin...

Degenerative Scoliosis | Curvature of the Spine | Degenerative Disc Disease | Colorado Spine Surgeon (Photo credit: neckandback)

Analiza rentgenske slike provodi se kroz sljedeće korake; mjerenja kuta zakrivljenosti prema Cobbu (1948.), mjerenje rotacije kralješaka i kroz određivanje gustoće koštane srži (slika 1.5). Zakrivljenost manja od 10 stupnjeva prema Cobbu nije definirana kao skolioza.

Ženski spol je češće pogođen od idiopatske skolioze i to u omjeru 4:1.
Zakrivljenost ispod 10 stupnjeva pojavljuje se jednako često i kod muškog i kod ženskog spola, ipak, teža zakrivljenost češće pogađa ženski spol (Weinstein 1985.). Sigurni dokazi o prirodnom razvoju idiopatske skolioze leže još uvijek neobrađeni. Čak i u novijoj literaturi postoje različiti podaci o napredovanju, posebno pojedinačne studije koje za osnovu uzimaju različite točke polazišta, a i sam termin progresija nije jedinstveno definiran. Kristalno je jasno da mala zakrivljenost kralješnice ima bolji uspjeh za oporavak (Brooks et al.1975.; Rogala et al.1978.).

Iako se tvrdnje autora Sahlstranda i Lindströma (1980.), Lonsteina i Carlsona (1984.) i Heine (1992.) podudaraju, što je veća zakrivljenost u postocima mnogo je veća sklonost progresiji. Kod usporedbe oblika zakrivljenosti prikupljeni su podaci da je rizik od progresije deset puta veći kod ženskog spola nego kod muškog spola (Weinstein 1985). S povećanjem koštanog skeleta smanjuje se rizik od napredovanja, iako kod višeg stupnja zakrivljenosti koštanog skeleta postoji znatna tendencija za pogoršanje. Kad se postigne koštana zrelost tendencija daljnjeg povećanja zakrivljenosti vrlo je niska. Duriez (1967.), Collis i Ponseti (1969.) te Weinstein (1986.) su ustvrdili da se zakrivljenost u principu tijekom cijelog života može nastaviti. To pravilo se odnosi samo na distorziju iznad 30 stupnjeva, a najveća distorzija skeleta je između 50 – 75 stupnjeva, kada se kontinuirano povećava od 0,75 do 1 stupanj (Weinstein 1986.). Caillens et al. (1991.) je opisao da se između 50. i 70. godine života kod jače izražene lumbalne skolioze može očekivati jača progresija i to više od 2 stupnja po godini. Istraživanje je pokazalo povećanje zakrivljenosti za više od 5 stupnjeva po godini za ljude između 65. i 75. godine. Do sada još uvijek nije razjašnjeno da li ta povećana zakrivljenost utječe na vrijednost bolesti (jačinu boli). U skladu s tim glavni cilj fizioterapije je zaustaviti povećanje zakrivljenosti. Ostali ciljevi su prevencija sekundarnih disfunkcija koja se može manifestirati u području lokomotornog aparata i kardiopulmonalnog sustava. Po istraživanju Collisa i Ponsetia (1969.) je poznato da pacijenti koji boluju od skolioze nemaju jačih bolova u kralješnici od ostalih pacijenata kontrolne skupine bez skolioze. U skladu s novijim istraživanjima (Weiß 1993a; Weiß et al.1998a) dokazano je da ne postoji povezanost između kuta zakrivljenosti i bolova u leđima. Ako je bol prisutna kod ljudi oboljelih od skolioze, povećava se osjetljivost na bol u području zakrivljenosti (Weiß 1993a). I kada između kuta zakrivljenosti i boli ne postoji korelacija, kod pacijenata oboljelih od skolioze intenzivno fizioterapijsko liječenje u okviru stacionarne rehabilitacije ima povoljan utjecaj na bol (Weiß 1993a; Weiß et. al.1998a).

U principu pacijenti koji boluju od skolioze imaju veliki strah od ograničenja u kardio- pulmonalnom području. Ti strahovi su međutim uglavnom neosnovani. Po Pehrssonu i sur. (1992) zakrivljenost ispod 100 stupnjeva ne dovodi do kardio-pulmonalnih ograničenja koja bi imala utjecaj na skraćenje života. Pacijentima koji po završetku rasta imaju dijagnozu zakrivljenost manju od 100 stupnjeva, u skladu s Pehrssonovim tumačenjem, kardio-pulmonalni sustav nije ugrožen, no to ne znači, da će se pacijenti s dijagnozom zakrivljenosti većom od 100 stupnjeva u svojim 80-tim godinama neizbježno žaliti na manjkavu kvalitetu življenja. Poznato je da već kod nižeg kuta zakrivljenosti može doći do oštećenja sustava disanja i njegove djelotvornosti (DiRocco i Vaccaro 1988; Weber et. al. 1975). Iz ovih razloga rehabilitacija dišnog sustava u okviru fizikalne terapije kod skolioza igra veliku ulogu i to ne samo kod korekcije disanja pacijenata sa skoliozom, već i tako da dovodi do poboljšanja funkcije disanja i na taj način do povećanja kapaciteta disanja pogođenih bolesnika.

Fizioterapijska ili općenito gimnastička terapija skolioze u Europi, a napose u Njemačkoj ima dugu tradiciju.
U Europi postoji mnoštvo specijaliziranih centara koji se bave fizioterapijom skolioze. Dvadesetih godina postojalo je Europsko društvo za fizioterapijski tretman skolioze (Groupe Européen Kinésithérapie travail sur la Scoliose, GEKTS), čiji su se članovi svake godine sastajali na znanstvenim kongresima za unapređenje fizioterapijskih načela, te razmjenjivali iskustva. Ta je grupa u međuvremenu prešla u SIRER (Société Internationale de Recherches et d´Etudes sur le Rachis), pri čemu je težište ostalo na tretmanu skolioze. Zbog jezične barijere nije došlo do intenzivnijih kontakata tog izvorno francuskog društva s njemačkim specijalistima.
U samoj Njemačkoj postojalo je mnoštvo fizioterapijskih tretmana. Naposljetku su se u prvi plan probili terapijski postupci na razvojnoterapijskoj bazi (Vojta i E-tehnika) za ranu terapiju skolioze i trodimenzionalna terapija skolioze prema Katharini Schroth za ranu terapiju te za prognostički nepovoljne slučajeve uz terapiju korzetom.
Danas se koristi i PEP- postupak (periferno izazvane posturalne reakcije), prije svega kod djece mlađe od 10 godina.

Novije spoznaje o mogućnostima korekcija skolioze (Weiß, Dallmayer i Gallo 2006.) navode na zaključak da se savijanje kralješnice u stranu, kao i rotacije kralješnice mogu smanjiti jednostavnim korekturnim gibanjem. Već je jačanjem lumbalne lordoze na visini drugog kralješka u području bubrega uz jačanje kifoze u donjem području prsnog koša moguće smanjenje znakova skolioze koji su vidljivi izvana. U skladu s tim se u novije vrijeme u Schroth-koncept pojačano integriraju vježbe za korekciju sagitalnog profila. Uz dodatnu uporabu tih vježbi, nazvanih „physio-logic“, bitno se poboljšavaju rezultati terapije u okviru intenzivne rehabilitacije skolioze (SIR) (Weiß i Klein, 2006.).

Dugoročna prognoza idiopatske adolescentske skolioze je “qua ad vitam” načelno povoljna. Usprkos tome se značajni znakovi i simptomi idiopatske skolioze, čak i one manjeg stupnja (Hawes i O´Brien, 2006.), ipak moraju biti ciljni parametri konzervativnog tretmana skolioze zbog njene gospodarske važnosti (pojačana boležljivost, radna nesposobnost).

U dugoročnoj usporedbi operirani pacijenti, kao i oni tretirani korzetom moraju računati s pojačanim trošenjem i prema aktualnim istraživanjima, laganom povišenom pojavom boli (Danielson i Nachemson 2001; Danielsson, Wiklund, Phersson i Nachemson 2001.). Oštećenja uzrokovana skoliozom su dugoročno jednako jaka za operirane i neoperirane pacijente, oštećenja (gubitak funkcija, smanjenje općeg zdravstvenog stanja, povišena pojava boli, oštećenje funkcije pluća) se dakle ne mogu prevenirati operacijom. U svakom slučaju navedena su oštećenja ciljni parametri intenzivne rehabilitacije skolioze (SIR), a u međuvremenu postoje i znanstveni dokazi mogućeg utjecaja na njih (Weiß 1991., Weiß 1993., Weiß 1995., Weiß 1998.). Kontroliranim ispitivanjem bilo je moguće dokazati da intenzivna rehabilitacija skolioze (SIR) smanjuje stopu napredovanja na pola (Weiß, Weiß i Petermann 2003.) i bitno smanjuje kvotu operacija, naročito u kombinaciji s nošenjem korzeta (Weiß, Weiß i Schaar 2003.).

English: Scoliosis patient in Chêneau brace co...

English: Scoliosis patient in Chêneau brace correcting from 56° to 27° Cobb (primary correction of 52%). Deutsch: Skoliose Patientin in einem Chêneau-Korsett was eine Korrektur der Krümmung von 56° auf 27° Cobb erreicht (Primärkorrektur von 52%). (Photo credit: Wikipedia)

Dokazivost ambulantnog fizioterapijskog tretmana nije tako jednoznačna. Ovdje zasad postoje samo retrospektivna istraživanja s popratnim skupinama (Mollon i sur. 1986, Klisic i sur. 1982., Ferraro i sur. 1998.) i istraživanja određenih socioloških skupina bez kontrolne skupine (Rigo i sur. 1991.).

Zanimljivo je da i nespecifične mjere mobilizacije, kao npr. Klappov mobilizator imaju izvjesno pozitivno djelovanje na skoliozu (Ferraro et al. 1998.). Možda se to može objasniti time da opći povrat funkcionalnosti uslijed mobilizacije kralješnice ima pozitivan učinak na daljnji tijek terapije. I pri intenzivnoj rehabilitaciji skolioze (SIR)povoljan učinak na rezultat ima ciljana pasivna mobilizacija (Weiß, Verres i Heckel 2002.).
Prema istraživanju Devirena i sur. (2002.) postoji značajna korelacija među jačinom iskrivljenja i ukočenosti. Zbog toga se mirno može zaboraviti paradigmu „ne samo mobilizirati“, a naše buduće težište trebalo bi među ostalim biti maksimalna moguća korekcija držanja.

Literatura:

  1. Meister R. Atemfunktion und Lungenkreislauf bei thorakaler Skoliose. Stuttgart: Thieme; 1980: 82 – 96
  2. Heine J, Meister R. Quantitative Untersuchungen der Lungenfunktion und der arteriellen Blutgase bei jugendlichen Skoliotikern mit Hilfe eines funktionsdiagnostischen Minimalprogrammes. Z Orthop. 1972; 110: 56-62
  3. Heine J. Spontanverlauf der idiopathischen Skoliose. Vortrag auf dem 2. SobernHeimer Skolioseworkshop am 25.4.1992
  4. Perdriolle R, Vidal J. Thoracic Idiopathic Scoliosis Curve, Evolution and Prognosis, Spine. 1985; 10: 785 – 791
  5. Cobb JR. Outlines for the Study of Scoliosis Measurements from Spinal Roentgenograms, Phys. Ther. 1948; 59: 764-765
  6. Weinstein SL. Adolescent idiopahic scoliosis: prevalence, natural history, treatment indications. Iowa: University of Iowa Printing Service; 1985
  7. Brooks HL, Azen SP, Gerberg EL et. Al. Scoliosis: a prospective epidemiologiccal study, J Bone Joint Surg [Am]. 1975; 57: 968
  8. Rogala EJ, Drummond DS, Gurr J. Scoliosis: incidence and natural history. A prospective epidemiological study. J Bone Joint Surg. 1978; [Am]60: 173 – 176
  9. Sahlstrand T, Lidström J. Equilibrium factors as predictors of the prognosis in adolescent idiopathic scoliosis. Clin Orthop 1980; 152: 232
  10. Lonstein JE, Carlson JM. The prediction of curve progression in untreated idiopathic scoliosis during growth. J Bone Joint Surg, 1984; 66 A: 1061 – 1071
  11. Heine J. Spontanverlauf der idiopathischen Skoliose. Vortrag auf dem 2. SobernHeimer Skolioseworkshop am 25.4.1992
  12. Weinstein SL. Adolescent idiopahic scoliosis: prevalence, natural history, treatment indications. Iowa: University of Iowa Printing Service; 1985
  13. Duriez J. Evolution de la scoliose idiopathique chez l’adulte. Acta Ortho Belg. 1967; 33: 547-550
  14. Collis DK, Ponseti IV. Long-term follow-up of patients with idiopathic scoliosis not treated surgically. J Bone Joint Surg [Am]. 1969; 51: 425-445
  15. Weinstein SL. Idiopathic Scoliosis, Natural History. Spine 1986; 11: 780
  16. Weinstein SL. Idiopathic Scoliosis, Natural History.Spine 1986; 11:780
  17. Caillens JP, Yarrousse Y, Adrey J, Goulesque X. Kreuzshmerz und Lumbalskoliose des Erwachsenen, In: Weiß HR. Wirbelsäulendeformitäten, Bd 1. Heidelberg: Springer; 1991: 49-58
  18. Collis DK, Ponseti IV. Long-term follow-up of patients with idiopathic scoliosis not treated surgically. J Bone Joint Surg [Am]. 1969; 51: 425-445
  19. Weiß HR. Scoliosis-Related Pain in Adults – Treatment Influences. European Journal of Physical Medicine and Rehabilitation. Orthop Prax. 1993 a; 28,2: 87 – 90
  20. Weiß HR. Die aktuelle krankengymnastische Behandlung der Skoliose. Orthop Prax 1998 (a); 9, 34: 590 – 597
  21. Weiß HR. Scoliosis-Related Pain in Adults – Treatment Influences. European Journal of Physical Medicine and Rehabilitation. Orthop Prax. 1993 a; 28,2: 87 – 90
  22. Weiß HR. Scoliosis-Related Pain in Adults – Treatment Influences. European Journal of Physical Medicine and Rehabilitation. Orthop Prax. 1993 a; 28,2: 87 – 90
  23. Weiß HR. Die aktuelle krankengymnastische Behandlung der Skoliose. Orthop Prax 1998 (a); 9, 34: 590 – 597
  24. Pehrsson K, Larsson S, Oden A et al. Long-Term Follow-up of Patients with Untreated Scoliosis. A Study of Mortality, Causes of Death, and Sympthoms. Spine. 1992; 17: 1091-1096
  25. DiRocco PJ, Vaccaro P. Cardiopulmonary function in adolescent patients with mild idioapathic scoliosis, Arch Phys Med Rehabil, 1988; 69: 198-201
  26. Weber B, Smyth JP, Briscoe WA et al. Pulmonary function in asymptomatic adolescents with idiopathic scoliosis. Am Rev Respir Dis. 1975; 111: 389-397
  27. Weiß HR Dallmayer R. Gallo D. Sagittal Counter Forces (SCF) in the treatment of idiopathic scoliosis – a preliminary report. Peditric Rehabilitation 9: 24-30. 2006
  28. Weiß HR. Klein R. Improving excllence in scoliosis rehabilitation – a controllet study of matched pairs. Pediatrie Rehabilitation 9. in press 2006
  29. Hawes M. O’Brien J. The Transformation of Spinal Curvature into Spinal Deformity: Pathological Processes and Implications for Treatment. Scoliosis I: 3. 2006
  30. Danielsson AJ, Nachemson AL. Radiologic Findings and Curve Progression 11 Years After Treatment for Adolescent Idiopathic Scoliosis. Comparison of Brace and Surgical Treatment With Matching Control Group of Straight Individuals. Spine 2001:26 (5): 516-52
  31. Danielsson AJ, Wiklund I, Pehrrson K, Nachemson AL. Health-related quality of life in patients with adolescent idiopathic scoliosis: a matched follow-up at least 20 years after treatment with brace or surgery. Euro Spine J 2001;10:278-288
  32. Weiß HR, The effect of an exercise programme on VC and rib mobilility in patients with IS. Spine, 16:88-93.1991
  33. Weiß HR. Scoliosis-Related Pain in Adults – Treatment Influences. European Journal of Physical Medicine and Rehabilitation. Orthop Prax. 1993; 28,2: 87 – 90
  34. Weiß HR. Standard der Orthesenversorgung in der Skoliosebehandlung.Med Orth Tech,115: 323-330, 1995
  35. Weiß HR. Die aktuelle krankengymnastische Behandlung der Skoliose. Orthop Prax 1998; 9.34: 590-597
  36. Weiß HR, Weiß G, Peterman F. Incidence of curvature progression in idiopathic scoliosis patients treated with scoliosis in-patient rehabilitation (SIR): an age- and sex-matched controlled study. Pediatr Rehabil, Jan-Mar; 6 (1): 23-30, 2003
  37. Weiß HR, Weiß G, Schaar HJ. Incidence of surgery in conservatively treated patients with scoliosis. Pediatric Rehabilitation, Apr. – Jun. 6(2): 111-8, 2003
  38. Mollon G. Rodot JC. Scoliosis structurales mineurs et kinesithérapie. Etude statistique comparative et résultats. Kinésithér. Scient 1986; 244: 47 – 56
  39. Klisic P. Nikolic Z. Attitudes scoliotiques et scolioses idiopathiques: prévention á l’école. Personal communication. Journées Internationales sur la prévention des scolioses á l’áge scolaire. Rome 1982
  40. Ferraro C, Masiero S, Venturin A et al. Effect of exercise therapy on mild idioathic scoliosis. Preliminary results, Europa Medico Physica 1998; 34; 1: 25-31
  41. Rigo M, Quera-Salvá G, Puigdevall, N. Effect of the exclusive employment of physiotherapy in patients with idiopathic scoliosis. Retrospective sudy. In: Proceedings of the 11th International Congress of the World Confederation For Physical Therapy. London, 28 July – 2 August, 1991:1319 – 1321
  42. Ferraro C, Masiero S, Venturin A et al. Effect of exercise therapy on mild idioathic scoliosis. Preliminary results, Europa Medico Physica 1998; 34; 1: 25-31
  43. Weiß HR, Heckel I, Stephan C. Application of passive transverse forces in the rehabilitation of spinal deformities: a randomized controlled study. Stud Health Technol Inform. 2002; 88: 304-8

5 misli o “Što je skolioza?

  1. Povratni ping: – tečaj | fizioterra

  2. Povratni ping: Trodimenzionalna terapija skolioza po Katharini Schroth – principi liječenja | fizioterra

  3. Povratni ping: Trodimenzionalna terapija skolioza po Katharini Schroth – vježbe I | fizioterra

  4. Povratni ping: Trodimenzionalna terapija skolioza po Katharini Schroth – vježbe II | fizioterra

  5. Povratni ping: Trodimenzionalna terapija skolioza po Katharini Schroth – PEP | fizioterra

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s