Autor:Tamara Šperanca, bacc. physio.

Limfedem je posljedica nakupljanja tekućine i bjelančevina u međustaničnim prostorima. Pojavljivanje može biti naglo ili postepeno. Može se pojaviti na ekstremitetima, trupu, abdomenu, glavi, vratu i genitalijama. Većinom se javlja kod pacijenata koji su bili podvrgnuti kirurškim zahvatima ili zračenjima zbog malignih bolesti. Limfedem je ozbiljan jer predstavlja dugoročne fizičke i psihosocijalne posljedice za pacijenta; nastavlja progredirati ako se ne tretira (Chikly i Welfey, 2001.; Horning i Guhde, 2007.; Zuther, 2005.).

Dijagnoza se najčešće postavlja temeljem anamnestičkih podataka i pregleda bolesnika. Od dijagnostičkih postupaka upotrebljavaju se: UZV, color Doppler, limfoscintigrafija, limfografija, MR, CT.

Prilikom fizioterapijske procjene limfnog edema potrebno je procijeniti stanje kože (suhoća, pigmentacija, boja, temperatura, ožiljci, rane), vaskularni status (procjena arterijske cirkulacije zbog mogućnosti kompresijske terapije), bol (bol se javlja kod 50% bolesnika, a može biti uzrokovana upalom, distenzijom tkiva, infekcijom, ishemijom, lipoedemom, neuropatijom). Prilikom fizioterapijske procjene također se provode mjere obujma ekstremiteta. One nam služe za utvrđivanje razlike obujma između ekstremiteta zahvaćenog limfedemom i nezahvaćenog ekstremiteta, ali i za evaluaciju stanja prije, tijekom i poslije tretmana (Szuba i Stanley, 1998.; Zuther, 2005.).

Etiologija

Limfedem se klasificira kao primarni i sekundarni. Klasifikacija obično ima malo značenje u metodama tretmana.

Primarni limfedem predstavlja abnormalni razvoj limfnog sustava (hipoplazija, hiperplazija ili aplazija). Može biti prirođen, ali često se razvija tijekom života bez jasnih uzroka. Pojavljuje se na donjim ekstremitetima (unilateralni ili bilateralni), uglavnom zahvaća ženski spol. Oticanje uglavnom počinje na stopalu i gležnju, zatim se širi na ekstremitet. Pojavljuje se bez poznatog razloga ili može biti posljedica mini traume, infekcije ili imobilizacije. Navedena tri faktora dodatno zadaju stres već narušenom limfnom sustavu i rezultiraju mehaničkom insuficijencijom limfnog sustava.
Kongenitalni limfedem  je evidentiran pri rođenju, češći je kod žena i predstavlja 10-25 % slučajeva primarnog limfedema. Milroyeva bolest je urođeni limfedem, prisutan je pri rođenju i povezan je s autosomno dominantnim genom.
Lymphedema praecox ili Meigerova bolest pojavljuje se nakon rođenja, ali prije 35.godine. Najčešći je oblik primarnog limfedema i pojavljuje se najčešće tijekom puberteta ili trudnoće.
Lymphedema tarda se manifestira nakon 35.godine.

Sekundarni limfedem predstavlja stečeno oštećenje limfnog sustava. Najčešći uzroci sekundarnog limfnog edema su kirurški zahvati, zračenja, trauma, infekcija, maligni tumori, mobilizacija i kronična venska insuficijencija. U većini zemalja uzrok ovog limfedema je kirurško odstranjivanje limfnih čvorova, sa zračenjem ili bez u tretmanu raka dojke ili zdjeličnih organa. No, uzrok može biti i filarijaza koju uzrokuje Wuchereria bancrofiti. Sekundarni limfedem je kronično stanje i ima negativan učinak na kvalitetu života pacijenata (Zuther, 2005.).

Limfni edem moguće je klasificirati i na:

• Limfostatički limfedem – redukcija transportne sposobnosti limfnog sustava.
• Limfodinamički limfedem – količina limfe premašuje transportnu sposobnost limfnog sustava.
• Kombinirani limfedem

Stadiji limfnog edema

Prema stadijima limfni edem moguće je podijeliti na:

• 0. ili stadij latencije –  Subkliničko stanje bez vidljivog edema unatoč reduciranom transportnom kapacitetu limfnog sustava. Takvo stanje može potrajati mjesecima i godinama prije nego što edem postane vidljiv. Predstavlja rizik za stvaranje limfnog edema.

• I. ili reverzibilni stadij – Karakterizira ga „meki“ edem jer nakon pritiska prstom ostaju udubine. Ne postoje sekundarne promjene, elevacijom je moguće smanjiti edem.

• II. stadij – Poznat je i kao ireverzibilan limfedem. Tkivo otvrdnjava zbog čega nastaje limfostatska fibroza. Česte su i infekcije tkiva. Kod ovog stadija pozitivan je Stemmerov znak (koža na području dorzuma drugog prsta stopala ne može se odići pincentnim hvatom, ili negdje drugdje na tijelu.).

• III. stadij ili limfostatska elefantijaza – U ovom stadiju ekstremno se povećava obujam. Ovdje se pronalazi tipična tekstura tkiva s tipičnim promjenama kože (hiperkeratoza, infekcija kože i noktiju, ulceracije.). Kao i kod II. stadija, pozitivan je Stemmerov znak (Zuther, 2005.).

Slični postovi:

• Građa i funkcija limfnog sustava
• Tehnika ručne limfne drenaže
• Primjena rld u fizioterapiji

Literatura:

1. Chikly, B., Welfey, S. (2001.): Lymphedema And Lymph-Drainage Techniques. Massage Therapy Journal, Fall 2011, str. 81-88
2. Horning, K.M, Guhde, J. (2007.): Lymphedema: An Under-Treated Problem. MEDSURG Nursing, 16(4), str. 221-227
3. Zuther, J.E. (2005.): Lymphedema Management: The Comprehensive Guide for Practioners. Thieme Medical Publishers,Inc., New York
4. Szuba, A., Stanley, G.R. (1998.): Lymphedema: classification, diagnosis and therapy. Vascular Medicine, 3(2), str.145-156