Fizioterapija kod piriformis sindroma

Muscles of the gluteal and posterior femoral r...

Muscles of the gluteal and posterior femoral regions with current muscle highlighted (Photo credit: Wikipedia)

Fizioterapiju kod piriformis sindroma možemo podijeliti na dvije faze:

Akutna faza
Cilj: smanjenje upale, boli i spazma.
Tretman: odmor, krioterapija, NSAR,  lagane vježbe istezanja koje ne izazivaju bol i
elektroanalgetske procedure.

Kronična faza
Cilj: uspostava normalnog opsega pokreta, uspostavljenje ravnoteže mišića zdjeličnog pojasa.
Tretman: med. gimnastika, pasivni modaliteti.

Krioterapija

Krioterapija se primjenjuje u akutnoj fazi, kao uvod u vježbe istezanja ili odmah nakon aktivnosti koja uzrokuje bol.

Kriomasaža: laganim kružnim pokretima masira se bolno mjesto izravno sa ledom. Trajanje procedure je 5-10 min, primjenjuje se svaka 2-4 sata i odmah nakon aktivnosti koja pojačava simptome.

Kriooblozi: najčešće se primjenjuju kemijski kriooblozi koji u sebi sadrže silikonski gel i moraju se prije upotrebe držati u zamrzivaču. Kriooblog se stavlja prvo na ručnik pa zatim na kožu. Primjena traje oko 15 minuta i ovisi o količini masnog tkiva koje je izolator pa smanjuje prodiranje hladnoće u dublja tkiva. Ponavlja se po potrebi svaka 2-4 sata.

Termoterapija

Primjenjuje se u kasnijoj fazi, kao uvod u vježbe istezanja i jačanja.

Koriste se također kemijski oblozi koji se stave u toplu vodu na najmanje 30 min. Prije primjene na bolni dio tijela, oblog se umota u ručnik. Postupak traje 20-30 minuta.

Kod primjene leda i topline važan je subjektivan osjećaj bolesnika i izgled kože koja se tretira.

Medicinska gimnastika

Potrebno je uspostaviti ravnotežu između mišića zdjeličnog pojasa (istezanjem skraćenih te jačanjem oslabljenih mišića) i korigirati prisutnu posturalnu neravnotežu. Započinje se s vježbama opsega pokreta te vježbama istezanja. Uz m. piriformis potrebno je istezati i druge skraćene mišićne skupine (fleksori, hamstrinksi). Mogu se koristiti tehnike mobilizacije mekih tkiva, PNF te „myofascial release“.

A PNF stretch position.

A PNF stretch position. (Photo credit: Wikipedia)

Vježbe opsega pokreta te vježbe istezanja 
Intenzitet, frekvencija i trajanje vježbi je određeno tolerancijom pacijenta. U početku, izvodi se nekoliko ponavljanja vježbe (pet do deset) podijeljenih u tri seta, dva do tri puta dnevno. Kada je uspostavljena osnovna razina tolerancije možemo početi povećavati intenzitet vježbi. Agresivnijim metodama istezanja, uključujući  “Napni – opusti” (“Contractrelax”) PNF tehniku, može se započeti u subakutnoj fazi.

Istezanjem m. piriformisa se smanjuje bol uzrokovana pritiskom na živac. Zbog mišićne neravnoteže smanjena je funkcija zgloba i ograničen opseg pokreta. Povećanjem fleksibilnosti specifičnih mišićnih skupina (m. piriformis te hamstrinksi i fleksori kuka) smanjuje se bol duž ishijadičnog živca i vrača normalan opseg pokreta.  Prije  istezanja piriformisa bilo bi dobro mobilizirati zglobnu kapsulu kuka anteriorno i posteriorno kako bi se postiglo efikasnije istezanje.

Tehnike mobilizacije mekog tkiva
Moblizacije tkiva se primjenjuju za postizanje još veće rastezljivosti mekog tkiva. Pacijent se nalazi u proniranom položaju s jastukom ispod trbuha. Terapeut primjenjuje nježan pritisak na m. piriformis korijenom dlana u medijalnom i superiornom smjeru. Terapeut može saviti koljeno pacijenta pod 90 stupnjeva i pasivno rotirati koljeno prema unutra i van sporim pokretima.

Vježbe jačanja
Program jačanja treba započeti s nekoliko ponavljanja i malim otporom. Progresija vježbi ovisi o pacijentovoj toleranciji. Kod jačanja m. piriformisa većina vježbi bi se trebala izvoditi s kukom u fleksiji (za abdukciju i unutarnju rotaciju), ili s kukom u neutralnom položaju (za vanjsku rotaciju). Otpor može biti manualan ili korištenjem elastičnih traka.

Funkcionalne aktivnosti su integralan dio rehabilitacijskog programa. Nakon postizanja punog  opsega pokreta i adekvatne snage mišića započinjemo s vježbama za poboljšanje propriocepcije, balansa i koordinacije.

Važan dio rehabilitacije je edukacija pacijenta, modifikacija aktivnosti, upotreba ortoze za stopalo ako je potrebno.

Edukacija

Potrebno jesavjetovati pacijenta da izbjegava provocirajuće faktore poput dugotrajnog sjedenja, penjanja po stepenicama i vožnje biciklom. U akutnoj fazi pacijent mora izbjegavati jaču fizičku aktivnost i što češće se više odmarati.

Elektroterapija

U  literaturi se spominje primjena slijedećih procedura: TENS, IFS, UZV, sonoforeza, iontoforeza.

English: TENS (Transcutaneous Electrical Nerve...

English: TENS (Transcutaneous Electrical Nerve Stimulator) (Photo credit: Wikipedia)

Link na vježbe istezanja m. piriformisa.

Literatura:

  1. Boyajian-O’Neill LA, McClain RL, Coleman MK, Thomas PP. Diagnosis and management of piriformis syndrome: an osteopathic approach. J Am Osteopath Assoc. 2008 Nov;108(11):657-64.
  2. Keskula DR, Tamburello M. Conservative Management of Piriformis Syndrome J Athl Train. 1992;27(2):102-10.
  3. http://www.my-physical-therapy-coach.com/Piriformis-Syndrome.html (8.11.2012.)
  4. http://www.spine-health.com/conditions/sciatica/piriformis-syndrome-treatment (8.11.2012.)
  5. http://www.spine-health.com/wellness/exercise/exercise-sciatic-pain-piriformis-syndrome (8.11.2012.)

2 misli o “Fizioterapija kod piriformis sindroma

  1. Povratni ping: Piriformis sindrom | fizioterra

  2. Povratni ping: Pirformis sindrom | Studio Maximus

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s