Autor: Tamara Prepolec, bacc. physioth.

Biofeedback (BFB) engleski je naziv, a podrazumijeva mehanizme negativne povratne sprege. BFB trening baziran je na hipotezi povratne informacije CNS-a na transformiranu vidnu ili slušnu informaciju određene tjelesne funkcije, fiziološkog ili patološkog stanja.

Link na prvi dio; Povijest i tipovi biofeedbacka

Link na drugi dio; Djelovanje i primjena biofeedbacka

BIOFEEDBACK U NEUROLOGIJI

Centralna lezija nastaje oštećenjem motoričke kore ili piramidnog puta od precentralne vijuge do kralješničine moždine. Osnovni znakovi centralne kljenuti, lezije gornjeg motornog neurona su:

• Pareza ili paraliza
• Pojačani mišićni refleksi, oslabljeni trbušni refleksi
• Povišeni mišićni tonus (spastičnost)
• Patološki refleksi

Periferne lezije (mlohave pareze) su posljedica oštećenja motoričkog neurona u prednjem rogu medule spinalis.

Primjena biofeedbacka kod perifernih lezija

1. Primjenjuje se površinska bipolarna elektroda. Na osnovi MMT i EMG nalaza uzvodimo trening tako da najveću pažnju posvećujemo najslabijim mišićima.
2. Svaki mišić inerviran određenim perifernim živcem trenira se pojedinačno, a trajanje kontrakcije te broj uzastopnih kontrakcija ovise o stanju mišića. Nakon svake kontrakcije slijedi relaksacija, koja traje najmanje toliko koliko traje i kontrakcija ako ne i dvostruko dulje
3. Vrlo je važno postići takav položaj udova koji omogućuje maksimalno angažiranje određenog mišića uz onemogućavanje izvođenja trik pokreta i pomoć sinergista.
4. Izvode se aktivno potpomognuti pokreti, a fizioterapeut riječima potiče bolesnika na izvođenje što jače mišićne kontrakcije koja na ekranu rezultira slikom većega broja motornih jedinica i njihovom većom amplitudom, što prati i jači zvuk, a to je za bolesnika snažna motivacija. Riječi pohvale koje fizioterapeut upućuje bolesniku dodatna su motivacija.

Primjena biofeedbacka kod urinarne i fekalne inkontinencije

Većina rehabilitacijskih i fizioterapijskih praksa koristi EMG biofeedback za trening mišića dna zdjelice kod inkontinencije. Metodu je utemeljio Schuster koji je koristio analne i rektalne balone za trening jačanja sfinktera. Kombiniranje biofeedback treninga i Kegelovih vježbi daje izvrsne rezultate u liječenju inkontinencije sfinktera kod 91 % pacijenata. Stoga je ta metoda najbolje i najčešće primjenjivana u neurologiji kod liječenja inkontinencije.

Primjena biofeedbacka kod ozljeda kralježničine moždine

Biofeedback je za ozljede kralježničine moždine prilićno ograničen kao samostalan uređaj, ali je vrlo obećavajuć. Javlja se znatno povećanje aktivnog opesga pokreta, te aktvinosti u EMG-u. Dolazi do generalizacije mišića, i mišić počinje slati povratnu informaciju. Primjenom biofeedback terapije pacijent dobiva kontrolu nad amplitudom spazma.

Terapija daje dobre rezultate i kod kroničnih i akutnih bolesnika, na bilo kojoj razini leđne moždine. Vidljive su dobrovoljne aktivnosti u mišićima koje inerviraju motorni neuroni ispod mjesta ozljede. Biofeedback može biti koristan za pacijente u akutnoj fazi ozljede koji su imobilizirani, pruža pacijentu neposredne informacije o mišićnoj aktivnost, te pomaže pacijentu da dobije vremenske i prostorne informacije o potencijalima u mišiću, što dovodi do veće kontraktibilnosti mišića, te mogućnost pripreme pacijenta za intenzivniji terapijski program.

Primarni cilj terapije je da se smanji hipermotorni odgovor u spastičnom mišiću. Takva reakcija mišića može biti posljedica klonusa.

Jednom kada  je pacijent u stanju smanjiti takve reakcije u supinaciji, sjedećem, i na kraju stojećem položaju, napori su usmjereni na aktivaciju slabih mišića.

 Primjena biofeedbacka kod spazma

U usporedbi spastičnog pacijenta s normalnim, spastični pacijenti zaostajali su u gotovo svim motoričkim aktivnostima. Nakon kratkog korištenja biofeedbacka rezultati spastičnih pacijanata znatno su se poboljšali. Produljuje se vrijeme relaksacije, i postiže se bolja kontrakcija. U raznim istraživanjima dokazano je da spastični bolesnici upotrebom biofeedback uređaja smanjuju spazam, poboljšava im se koordinacija te spretnost u pokretima, te aktivni opseg pokreta.

 Zaključak

Danas postoje važni dokazi da su terapije koje kombiniraju biofeedback i relaksaciju efektivna pomoć bolničkom liječenju brojnih zdravstvenih problema pa i neuroloških problema. Biofeedback može koristiti pacijentima sa raznim zdravstvenim problemima, a područje primjene svakim danom se proširuje. Mogućnosti primjene su velike, a dostupnost biofeedback uredaja je sve veća. U budućnosti se predviđa još veće proširivanje i primjena jer je broj bolesti i poremecćaja povezanih sa neurološkim problemima svakim danom sve veći, a biofeedback se pokazao kao izvrsni način terapije za takve probleme.

Literatura:

1. Basmajin J V. Electromyographic Biofeedback in rehabilitation. A rewiew of Principles and Practise. Arch Phys Med Rehabil 1981.; 62:469-475
2. Basmajian JV. Neuromuscular facilitation technique. Arch Phys Med Rehabil 1971.;52:40-42
3. Bobath K. The motor deficite in patients with cerebal palsy. In: Clinic in Developmental Medicine No.23; Spastices Society Medical Edication and Information Units. London: Heinemann, 1966
4. Brundy J, Korein J, Grynbamm BB et all: EMG feedback therapy. Rewiew of treatment of 114 patients. Arch Phys Med Rehabil 1976.; 57:55-61
5. Campbell D. Biofeedback training of the pelvic floor and incontinence. In: Basmajian JV.ed. Biofeedback: principles and practice for clinicians, 3rd ed. Baltimore: Williams & Wilkins. 1989;281-286
6. Domjan Z i suradnici. Fizikalna medicina. Zagreb; Medicinski fakultet sveučilišta u Zagrebu; 1993.; 10-12
7. Newton FA. Coolbaugh CF. Billateral EMG  biofeedback training of the triceps brachii and generalization effects in a quadropledick. Biofeedback Self Regul; 1981.;6:434-435
8. Schuster MM. Biofeedback control of gastrointestinal motility. In; Basmajian JV, ed. Biofeedback: Principles and practice fpr clinicioans, 3rd ed. Baltimore: Willians & Wilikins; 1989.;273-280.
9. Wolf SL. Electomyographick feedback for spinal cord inyured patients: A realistict perspective. In: Basmajian JV,ed. Biofeedback: Principles and practice for clinicians. 2 nd ed. Baltimore: Williams & Wilkins; 1983.;130-134.