Autor: Tamara Prepolec, bacc. physioth.

Ciljevi rehabilitacije poslije artroskopije gležnja su:

1. Obnoviti opseg pokreta
2. Obnoviti snagu mišića
3. Obnoviti proprioceptore
4. Koordinaciju pokreta vratiti na početnu razinu.

Da bi mogli izvesti pokret s lakoćom, pokret se mora izvoditi unutar pasivnog pokreta stopala/gležnja. Nesposobnost sudjelovanja u raznim aktivnostima može dovesti do pasivnog pokreta. S druge strane, nesposobnost da se pokrene gležanj barem 10 stupnjeva može uzrokovati šepanje kod hoda, bez obrzira kakve elemente snage, koordinacije i pravilnog hodanja ima.

Kad razmatramo o rehabilitaciji gležnja, važno je da se fokusiramo na pokretljivosti gležnja u subtalarnom i talotibijalnom zglobu. Ozljedom se može oštetiti  veća ili manja površina talotibijalnog ili subtalarnog zgloba. Artroskopijom se odstranjuje uzrok ozljede, što može dovesti do smanjene pokretljivosti u subtalarnom i talotibijalnom zglobu. Rehabilitacija služi da sve vrati u stanje kakvo je bilo prije ozljede (ovisi o pacijentu).

Smanjena pokretljivost može biti uzrokovana i mehaničkim i dinamičkim ograničenjima. Mehanička ograničenja uključuju zglobove (kontrakture) i povišen mišićno-tetivni otpor.

Artroskopija uklanja uzrok mehaničkog intraartikularnog oštećenja. Kad je povećana dorzifleksija, kontrakcija soleusa se može dogoditi zajedno s problemima, reducirajući odmah efekt prednje dekompresije. Povećan mišićni tonus zbog kralježnice ili središnjeg živčanog sustava kod bolesti može ograničiti kretnje gležnja ili bolesti tetiva ili živaca. Ograničenje opsega pokreta može potaknuti i bol izazvana periartikularnim strukturama koje nas tjeraju da izbjegavamo pokrete koji uzrokuju bol.

Razlikujemo tri posljeoperacijaska razdoblja ili faze

Prva faza, faza imobilizacije zahtijeva spriječavanje refleksa inhibicije i održavanje mišićne strukture. Ta faza obično traje do 1 tjedan nakon operacije.

U drugoj fazi, uz aktivaciju, naglasak je stavljen na neutralnu aktivaciju kroz funkcionalnu izobrazbu. Dinamički trening tijekom ove faze omogućuje trening sa maksimalnim trudom sa stabilizacijom zgloba. To razdoblje obično traje od 2 do 4 tijedna.

U trećoj fazi, sa prilagodbom na funkcioniranje, u obzir treba uzeti specifične potrebe pacijenta. Režim treninga trebao bi uključivati aktivnosti slične aktivnostima svakodnevenog života. Treća faza traje od 4 do 6 tjedana.

Opseg pokreta

Aktivne vježne opsega pokreta počinju već nakon nekoliko dana. Tradicionalne „abeceda vježbe“- crtanje slova sa stopalima potiču pokrete u svim ravninama. Napredovanje tempa vježbanja a da se ne izazove bol i oteklina možemo postići istezanjem pomoću ručnika. Kao poticaj za poboljšanje dorzalne fleksije, dopušteno je nježno istezanje Ahilove tetive. Ako je moguće istezanje treba izvesti sa prethodno zagrijanim mišićima. Na temelju istraživanja istezanje mora trajati najduže 45 sekundi i ponoviti najmanje četiri puta svakih 6-8 sati. U ovoj fazi rehabilitacije započinje se i sa mobilizacijom (distrakcija gležnja i anteroposteriorno klizanje), time se postiže napredovanje ako pacijent ne osjeća bol.

Trening snage

Ako pacijent ne osijeća bol jačanje mišića se može započeti rano. Izometričke viježbe mogu započeti vrlo brzo u smijeru dorzalne fleksije. Kao i kod raspona pokreta, viježbe snage treba izvoditi u ravnini pokreta. Ove vježbe izvode se sa elastičnom trakom. Utezi se koriste u kasnijim fazama jer su obično preteški za kontrolu pokreta. Posljednja faza u programu jačanja mišića trebala bi biti osnovna kako bi se ponovno uspostavili funkcionalni zahtjevi pacijenata.

Propriocepcija i koordinacija

Viježbe propriocepcije obično započinju kao jednostavne viježbe stajanja i balansiranja na jedon nozi, praćene jednostavnim viježbama na balansnoj dasci. Poboljšanje je vidljivo u kronično nestabilnim gležnjevima korištenjem balansne daske 10 minuta na dan pet puta tijedno kroz 2,5 mijeseca. Obično pacijenti samo osjete poboljšanje u vidu propriocepcije. U završnoj fazi rehabilitacije, funkcionalna progresija pokreće se povratkom agilnosti i stabilnosti. Ako je pacijent sportaš program vježbi mora biti specifično sportski.

Poboljšanje snage mišića

Glavne mjere koje treba razmotriti pri odabiru postoperativnog tretmana su izbjegavanje refleksa inhibicije i povećanje neuralne aktivacije tijekom prvih 2-4 tijedna nakon operacije. Refleks inhibicije spriječava se prvenstveno spriječavanjem dugoročne i kratkoročne postoperativne boli. Kao što je prije spomenuto umjeren stupanj otekline bez boli može izazvati refleks inhibicije, pa je i spriječavanje izljeva u zglob također vrlo važno tijekom rehabilitacije.

Povećana neuronska aktivacija postiže se finkcionalnim i dinamičnim treningom. Za funkcionalnog treninga pacijent mora aktivirati svoju muskulaturu u normalnim okolnostima. Dinamička stabilnost, uključujući proprioceptivne informacije, motoričku kontrolu, kao i razvoj odgovarajuće mišićne snage, potaknuto je tijekom rehabilitacije. Trening može početi šetnjom ili skokovima po dvije noge, te napredovati na različite razine balansiranja, skakanja, trčanja. Utvrđeno je, mjerenjem dinamometrom, da se ovim pristupom poboljšava snaga.

Tijekom ranih faza dinamičkog treninga sa izokinetičkom aktivnošću ili raznim modalitetima otpora neuronska aktivnost ima dominantnu ulogu. Ako želimo izbjeći ili savladati refleks inhibicije možemo sljedećih nekoliko tjedana očekivati mišićnu hipertrofiju, i nije važno dali se dinamički trening izvodi izokinetički ili s promjenjivim otporom.

Slični postovi:

• Biomehanika gornjeg nožnog zgloba
• Artroskopska toaleta gornjeg nožnog zgloba

Literatura:

1. Foot and ankle conditioning program. (2012.). Dostupno na: www.orthoinfo.org  (05.09.2012.)
2. Hertling, D., Kessler, R. N. (1980.). Managment of common musculoskeletal disorders. 2nd ed. Philadelphia. Lippincott.
3. Hutton, R. S. (1993.). Neuromuscular basis of stretching exercise. U: Komi, P. V. Ur: Strenght and power in sports. Oxford: Blackwell Scientific, str 29-38.
4. Taylor, D. C., Dalton, J. D Jr., Seaber, A. V., Garret W. E. J. (1990.). Viscoelastic properties of muscele-tendon units: The biomechanical effects of streching. Am J Sports Med, str 300-309.
5. Tropp, H. (1985.). Functional instability of the ankle joint. Linkopink, Sweden: Thesis, Linkoping universitiy Medical Dissertation no. 202.