Autor: Sanja Krklec, bacc. physioth.

Raznim istraživanjima je utvrđeno da postoje korisni učinci vježbanja tijekom trudnoće na majku, plod i porod.

Korisni učinci vježbanja na majku

U trudnoći dolazi do prirasta tjelesne mase koji je varijabilan i ovisi o raznim čimbenicima kao što su prehrambene navike, tjelesna građa i način raspoređivanja masnog tkiva, veličini fetusa i zadržavanje tekućine. Također i tjelesna težina i postotak masnog tkiva prije trudnoće utječu na određivanje normalnih parametara prirasta tjelesne težine.

Trudnica prosječno poveća tjelesnu masu za oko 13%, a glavnina povećanja se odvija u kasnijoj fazi trudnoće. Prirast tjelesne mase oko 3.5-5.5 kilograma otpada na masno tkivo trudnice, 3.5-5.5 kilograma otpada na uterus i fetus, a 4.5-7.5 kilograma otpada na nakupljanja tekućine i povećan volumen krvi ( Hyten, 1994.; Clapp i Little, 1995.).

Tijekom trudnoće se preporuća kardiovaskularni trening koji stvara veću energetsku rezervu te omogućava trudnici da se lakše nosi sa aktivnostima svakodnevnog života. U usporedbi s trudnicama koje nisu vježbale, trudnice koje vježbaju imaju manji porast srčane frekvencije i potrošnju kisika tijekom submaksimalnog opterećenja, a i povećava im se kapacitet za fizičke aktivnosti ( Bell i sur.,1994. ). Trudnice koje vježbaju tijekom trudnoće, pri određenoj frekvenciji srca troše više kalorija, imaju veću alveolarnu ventilaciju, udarni volumen srca i potrošnju kisika od žena koje ne vježbaju tijekom trudnoće. Također im je volumen plazme, eritrocita i ukupni volumen krvi viši za najmanje 10 – 15 % od onih koje ne vježbaju ( Pivarnik i sur., 1993. ).

Vježbanje povećava dotok kisika, poboljšava se efikasnost njegovog transporta i korištenja. Ako trudnica dobro pripremi kardiorespiratorni sustav to poboljšava njene fizičke sposobnosti potrebne za uspješno nošenje s povećanom tjelesnom težinom i naporima poroda.

Tjelesna aktivnost za vrijeme trudnoće također omogućava učinkovito održavanje zdrave tjelesne mase te isto tako pozitivno utječe na smanjenje potkožnog masnog tkiva ( Hammer, Perkins i Parr, 2000.)

Žene koje vježbaju tijekom trudnoće brže se vraćaju tjelesnoj težini koju su imale prije trudnoće, a i brže im se vraća jakost i fleksibilnost nego ženama koje nisu bile aktivne u trudnoći. Isto tako im je brži oporavak od trudnoće i poroda (ACSM, 2000.).

Little i surad. ( 1994. ) proveli su istraživanje nad ženama koje su nastavile vježbati tijekom trudnoće te došli do sljedećih rezultata:

• smanjenje prosječnog prirasta tjelesne mase smanjen je za oko 3.5 kilograma, rezultate mjerenja kaliperom manje za 15 mm, a ukupni postotak dobivenog masnog tkiva je manji za 3%
• smanjeni prirast tjelesne mase, ostaje unutar normalnih granica
• za smanjenje prirasta tjelesne težine i postotka masti potrebno je vježbanje umjerenog intenziteta s izvođenjem vježbi s otporom koje traju više od ukupno 3 sata tjedno

Prema Little- u i sur. za smanjenje prirasta tjelesne mase i nakupljanja masti za ženu koja počinje vježbati na kraju trećeg mjeseca trudnoće intenzitet vježbanja mora biti 55% od njenog maksimuma, trajanje 20-40 minuta, a frekvencija 3-5 puta tjedno.

Dodatno mogu se koristiti intervencije poput savjetovanja o prirastu tjelesne težine, zdravoj prehrani i vježbanju što sve može doprinijeti većem broju žena čiji će prirast tjelesne mase ostati u granicama normale. Intervencije nemaju učinka kod žena koje su i prije trudnoće bile pretile.

Vježbanje također ima pozitivan utjecaj na smanjenje mogućnosti pojave preemklapsije. Naime, žene koje su sudjelovale u bilo kakvoj rekreacijskoj aktivnosti u prvih dvadeset tjedana trudnoće smanjile su mogućnost da obole od preemklapsije za 35 % ( Sorensen i sur. 2003.).

Kako trudnoća u velikoj mjeri djeluje i na psihičko stanje žene smatra se da je tjelesno vježbanje najbolji alat za održavanje psihičke ravnoteže i vlastitog zadovoljstva trudne žene ( Boscaglia i sur.; 2003. ).

Korisni učinci vježbanja na plod

Svaka trudnica prije početka vježbanja mora biti upoznata sa svim učincima koje vježbanje može imati na rast i razvoj ploda. Naime, važno je da trudnica zna da vježbe u trudnoći mogu utjecati na smanjenje protoka krvi i usporavanje rasta ploda te da vježbom može aktivirati hormone stresa koji mogu prouzročiti prijevremeni porod.

Da bi se ustvrdile značajne razlike između trudnica koje vježbaju i ne, provedena su istraživanja kako bi se utvrdio utjecaj vježbanja na razvoj posteljice i fetusa.

Posteljica osigurava transport kisika i ugljik-dioksida između majke i fetusa. Rast posteljice, koji je mjeren ultrazvukom između 16 i 24 tjedna, bio je veći kod žena koje su vježbale u trudnoći (Clapp i Rizk 1992), što u konačnici poboljšava funkcionalni kapacitet posteljice te može bolje oskrbljivati fetus krvlju tijekom napora (Jackson i sur. 1995).

Žene koje su vježbale prije i tijekom trudnoće imaju manji prirast tjelesne mase i rađaju lakšu djecu (Bell i sur., 1994.). Djeca su lakša u prosjeku 320 – 400 grama kod žena koje su vježbale prije i za vrijeme trudnoće ( Clapp i Capeless, 1990.; Bell i sur., 1995. ). U istraživanjima nije pronađena incidencija rađanja djece s nižom porođajnom težinom kod žena koje su vježbale, iako njihova novorođenčad ima manji postotak masti. Isto tako kod trudnica koje su rekreacijski vježbale nije pronađena smanjena porodna težina ( Duncombe i sur., 2006. )

Leiferman i Evenson, 2003. proučavali su utjecaj fizičke aktivnosti na smanjenje porodne težine te navode kako žene koje nisu vježbale tijekom trudnoće imaju veću vjerojatnost rađanja djece s niskom porođajnom težinom.

Clapp, 1996. u svom istraživanju pratio je stotinu djece od majki koje su vježbale u trudnoći i kontrolne skupine koja nije vježbala u trudnoći. Nakon godinu dana između djece nisu pronađene značajne razlike glede visine, težine i ostalih mjera. No, djeca majki koje su vježbale imala su bolje rezultate na standardiziranom testu razvoja (Bayley Test of Infant Development) te neznatno bolje rezultate na testiranju mentalnih sposobnosti. Nakon pet godina napravljena je ponovna usporedba na dvadesetak djece koja su sudjelovala u istraživanju (iz kontrolne grupe i grupe čije su majke vježbale) te su došli do rezultata da su djeca čije su majke vježbale imala manje masnog tkiva po porodu,a i kasnije te isto tako manji postotak masnog tkiva u organizmu. Ostale značajne razlike, kao što je postizanje rezultata u školi, vizualne motoričke vještine, koordinacija, težina, visina i opseg, nisu pronađene.

Tijekom trudnoće mali broj žena može imati problema sa utero-placentarnom vaskularnom insuficijencijom. Njezina prisutnost tijekom vježbanja može imati učinak na fetoplacentarni protok krvi. Kod trudnica s normalnom arterijskom cirkulacijom uterusa vježbanje nema efekta na opskrbu fetusa, no kod tri od dvanaest žena s uteroplacentarnom vaskularnom insuficijencijom dolazi do kompromitiranja umbilikalne cirkulacije te se kod dvije od te tri razvija rani intrauterini zastoj rasta ploda te je vježbanje kontraindicirano (Chadda i sur., 2005.).

Neka istraživanja bavila su se fetalnim markerima distresa, uključujući fetalnu srčanu frekvenciju, pojavu mekonija i fetalnog ¨disanja¨ kako bi se odredilo koja vrsta intenzitet, i frekvencija vježbanja može dovesti do neželjenih komplikacija. Fetalni distres smanjuje dotok krvi prema crijevima te može doći do pražnjenja u plodnu vodu i dolazi do zamućenja plodne vode mekonijem. Međutim u istraživanjima koje je provodio Clapp 1991. godine nije došao do spoznaja kako dolazi do povećane učestalosti mekonijske vode kod žena koje su vježbale u trudnoći i one koje nisu, ni kada je dolazilo do povišene frekvencije srca za 25 – 35 otkucaja u minuti. Kao znak fetalnog distresa može se pojaviti odsutnost pokretanja i promjene u srčanoj akciji fetusa. Normalna fetalna frekvencija iznosi između 120 i 168 otkucaja u minuti. Ako je smanjen dotok krvi prema uterusu tijekom vježbanja, fetalna srčana frekvencija ostaje kratko povišena i nakon vježbanja (Polley i sur., 2002.; Clapp i sur., 1993. ). Na fetalnu srčanu frekvenciju utječe intenzitet, vrsta i dužina trajanja vježbanja. Istraživanja pokazuju kako tijekom vježbanja dolazi do blagog, intermitentnog distresa fetusa koji može zaštiti fetus tijekom većeg distresa koji se može odvijati tijekom poroda te se time fetus prilagođava i bolje podnosi intermitentni distres.

Korisni učinci vježbanja na porod

U nekim starijim istraživanjima navodi se da vježbanje tijekom trudnoće nema utjecaj na tijek poroda i sam porod ili da je porod zbog vježbanja produžen. Tako se u dva istraživanja navodi da olimpijske atletičarke imaju produžen sam porod (Erdelyi 1962; Zaharieva 1972), dok Hatch i suradnici, 1993. te Lokey i suradnici, 1991. u svojim istraživanjima nisu pronašli nikakve utjecaje vježbanja u trudnoći na sam porod i tijek poroda.

Međutim novija istraživanja pokazuju da je sam porod olakšan, njegovo trajanje smanjeno, žene lakše podnose napore kroz koje prolaze tijekom poroda te se brže oporavljaju nakon poroda.

Ostanak u dobroj formi tijekom trudnoće ne doprinosi samo fizičkom blagostanju trudnice, već može olakšati sam porod ( Sternfeld i suradnici , 1995.) te navode primjere do kojih su došli u svom istraživanju:

• stopa carskih rezova kod žena koje su redovito vježbale iznosi 6,7 % dok kod žena koje nisu bile aktivne u trudnoći iznosi 28,1 %
• porodna težina novorođenčadi bila je veća kod žena koje su vježbale u trudnoći
• Apgar test kod novorođenčadi čije su majke vježbale u tudnoći bio je nešto viši
• prosječni boravak nakon poroda u bolnici bio je kraći kod žena koje su vježbale u trudnoći

Clapp, 1998. u svom istraživanju navodi da kod žena koje su tijekom trudnoće vježbale dolazi do značajno smanjene medicinske intervencije, što uključuje:

• 35 % rodilja ima smanjenu bol pri porodu
• 75 % je smanjena iscrpljenost rodilje
• 50 % rodilja nema potrebe za bušenjem vodenjaka
• 50 % rodilja ima manju potrebu za izazivanjem umjetnih trudova
• 55 % rodilja ima manju potrebu za epiziotomijom
• 75 % manje je carskih rezova.

Bungam i suradnici ( 2000. ) navode kako je tjelesnim vježbanjem smanjena mogućnost da će žena roditi carskim rezom, što je pozitivno, jer takav način poroda je puno opasniji i može dovesti do različitih komplikacija.

U istraživanju iz 2003. Clapp navodi da žene koje vježbaju tijekom i nakon trudnoće nemaju fizičkih problema te se brže oporavljaju od poroda, dok žene koje nisu vježbale u trudnoći trebaju duži oporavak. Rezultati istraživanja kod žena koje su vježbale u trudnoći ( Clapp. 2003. ) :

• 95 % žena koje su prije trudnoće vježbale vratile su se vježbanju nakon trudnoće
• 40% žena vrati se redovitom vježbanju laganog intenziteta dva tjedna nakon poroda
• nakon 6 mjeseci od poroda sve žene se vrate normalnim fizičkim aktivnostima
• 55% žena koje su vježbale vratile su prijašnju tjelesnu težinu i postotak masnog tkiva za 6 mjeseci nakon poroda
• tonus trbušnih mišića manji je za 15 % kod žena koje su vježbale do 1. godine nakon poroda
• 75% žena nema nikakvih poteškoća povezanih s vježbanjem, dok manji dio osjeća neke poteškoće s mišićno-koštanim sustavom
• vrlo malo žena ima poteškoće s dojkama ili dojenjem zbog vježbanja.

Rezultati istraživanja fizičkih promjena kod žena koje nisu vježbale u trudnoći ( Clapp, 2003.):

• samo 30 % postigne istu razinu fizičke sposobnosti kao prije trudnoće
• prosječno zadrže tri puta veću tjelesnu težinu i dva puta veći postotak tjelesne masti godinu dana nakon poroda od žena koje su tijekom trudnoće vježbale
• tonus trbušnih mišića je 52 % niži godinu dana nakon poroda
• prisutan je duži period stresne inkontinencije

Literatura:

1. American College of Sports Medicine ( ACSM ) (2000.): ACSM’s Guidelines for Exercise Testing and Prescripion. Baltimore: Lippincott Williams & Wilkins
2. Bell R, O’Neill M, Dip G. (1994. ): Exercise and pregnancy: a review. Birth;21:85-95.
3. Bell R, Palma SM, Lumley JM. ( 1995.): The effects of vigorous exercise during pregnancy on birth weight. Aust N Z J Obstet Gynaecol;35:46-51.
4. Chadda V, Simchen MJ, Hornberger LK, et al.(2005. ): Fetal response to maternal exercise in pregnancy with pregnancies with uteroplacental insufficiency. Am J Obstet Gynecol;193:995-999.
5. Clapp JF. Exercise and fetal health. J Develop Physiol 1991;15:9-14
6. Clapp JF, Capeless EL. ( 1990. ): Neonatal morphometrics following endurance exercise during pregnancy. Am J Obstet Gynecol;163:1805-1811.
7. Clapp JF, Litlle KD, Capeless EL. ( 1993. ): Fetal heart reate response to various intensities of recreational exercise during mid and late pregnancy. Am J Obstet Gynecol;168:198-206.
8. Clapp JF,Litlle KD. ( 1995. ): The effect of endurance exercise on pregnancy weight gain and subcutaneous fat deposition. Med Sci Sport Exerct;27:170-177.
9. Clapp JF, Rizk KH. ( 1992. ): Effect of recreational exercise on mid- trimester placental growth. Am J Obstet Gynecol;167:1518- 1521.
10. Clapp JF. ( 1996.): The morphometric and neurodevelopmental outcome at five years of age of the offspring of womwn who continue to exercise troughout pregnancy. J Pediatr;129: 856-863
11. Clapp JF. (1998): Exercising Through Your Pregnancy. Champaign:Human Kinetics
12. Clapp JF. (2003 ) Exercising Through Your Pregnancy. Omaha, Ne: Addiscus Books
13. Hytten FE. ( 1994. ): The alimentary system. In: Hytten FE, Chamberlain G,eds Clinical Physuology in Obstetrics. London: Blackwell Scientific;137-149.
14. Leiferman JA, Evenson KR ( 2003. ): The effect of regular leisure physical activity on birth outcomes. Maternal Child Health J;7:59-64.
15. Little KD, Cllap JF, Ridzzon SE. ( 1994.): Effect of exercise on post partum weight and subcutaneous fat loss. Med Sci Sport Exerc;26 (Supplement): 15.
16. Pivarnik JM, Mauer MB, Ayres Na,et al. (1994.): Effect of cronic exercise on blood volume expansion and hematologic indices during pregnancy. Obstet Gynecol;83:265-269.
17. Polley Ba, Wing RR, Sims CJ. (2002.): Randomized controlled trial to prevent excessive weight gain in pregnant women. Int J Obes Relat Metab Disord;26:1494-1502.
18. Sternfeld B, Quesenberry CP, Eskenazi B, et al.( 1995 ): Exercise during pregnancy ad pregnancy outcome. Med Sci Sports Exerc;276:276:634-640.