Autor: Ivica Jukić, bacc.physio.
Šaka se nalazi na distalnom dijelu ruke i istodobno je izvršni i osjetni organ. Njena složena anatomska građa dobro je prilagođena funkcijama bitnima u čovjekovoj komunikaciji s okolinom. Kosti šake dijele se na kosti pešća, ossa carpi, kosti zapešća, ossa metacarpi, te članke prstiju, phalanges digitorum manus.
Stopalo je anatomska struktura prilagođena za:
AN ONLINE TEXTBOOK ABOUT HUMAN ANATOMY AND PHYSIOLOGY:
Autor: Gordana Turković,bacc.physioth.
Organs of the female reproductive system. (Photo credit: Wikipedia)
Autor: Gordana Turković, bacc. physioth.
Koštani dio porodnog kanala kojim dijete prolazi tijekom poroda čine prednje stjenke lumbosakralne kralježnice i kosti zdjelice.Kosti zdjelice zatvaraju čvrst koštani zdjelični obruč, a čine ga dvije bočne kosti (os coxae), križna kost (os sacrum) i trtična kost (os coccygis). Bočne kosti su spojene s križnom kosti pomoću zglobova ojačanih ligamentima, dok su međusobno spojene fibrokartilaginoznom pločom- simfizom.Svi su ti spojevi izvan trudnoće čvrsti i negibljivi, dok su u trudnoći elastičniji zbog posebnog hormonalnog statusa.
(1) sacrum, (2) ilium, (3) ischium, (4) pubis, (5) pubic symphisis, (6) acetabulum, (7) obturator foramen, (8) coccyx, (red dotted line) linea terminalis (Photo credit: Wikipedia)
Zdjelica je terminalnom linijom podijeljena na dva dijela, gornji- velika zdjelica (pelvis major) i donji- mala zdjelica (pelvis minor). Malu zdjelicu tvore sprijeda preponske kosti koje se spajaju u simfizi, zatvarajući međusobno kut arcus subpubicus ( u žena iznosi 90-100°), sa strane sjedne kosti, a straga križna i trtična kost. Ulaz u malu zdjelicu postavljen je pod kutom oko 65° (inclinatio pelvis) u odnosu prema vodoravnoj ravnini i otvoren je prema gore i naprijed. Izlaz iz male zdjelice je uzdužno ovalan.
Koštani dio porodnog kanala obložen je iznutra mišićima: m.iliopsoas, m.obturator internus, m.piriformis. Oni daju elastičnu podlogu organima koji se tu nalaze i ne čine zapreku u porodu.
Druga skupina mišića važna u porodništvu jesu mišići dna zdjelice koje dijelimo na stražnji dio- dijafragmu pelvis i prednji dio- dijafragmu urogenitale. Dijafragmu pelvis tvore m.levator ani, m.coccygeus i m.sphincter ani externus. Zatvaraju stražnji dio dna male zdjelice i obuhvaćaju rektum. Dijafragma urogenitale je mišićno-vezivna struktura debela oko 1cm, a zatvara prednji dio dna male zdjelice. Oblikuju je duboka i površna skupina mišića između kojih prolaze uretra i rodnica. U dubokoj skupini mišića su m.sphincter urethrae i m.transversus perinei profundus, razdor kojega u porodu dovodi do slabljenja tonusa dna male zdjelice i do kasnijeg spuštanja spolnih organa. Površnu skupinu mišića tvore m.transversus perinei superficialis, m.bulbospongiosus i m.ischiocavernosus. Oni obuhvaćaju u luku predvorje rodnice i tvore zadnje suženje porodnog kanala te se često u porodu presijecaju (episiotomija).
Cervical effacement and dilation sequence in labour. {| cellspacing=”0″ style=”min-width:40em; color:#000; background:#ddd; border:1px solid #bbb; margin:.1em;” class=”layouttemplate” | style=”width:1.2em;height:1.2em;padding:.2em” | 20px |link=|center | style=”font-size:.85em; padding:.2em; vertical-align:middle” |This vector graphics image was created with Adobe Illustrator. |} Cervix dilation sequence.svg (Photo credit: Wikipedia)
Autor: Tamara Prepolec, bacc. physioth.
Os talus se u sagitalnoj ravnini pokreće sa malenim devijacijama prema posteriorano i lateralno. Pokreti u gornjem nožnom zglobu su dorzalna fleksija (fleksija) i plantarna fleksija (ekstenzija). Tokom pokreta tibiotalarnog zgloba nastaju promjene kroz amplitudu pokreta zbog različitog oblika tijela talusa (od medijalno prema lateralno) i palpacijom maleola se prati os kretnje.
Autor:Tamara Šperanca, bacc. physio.
Limfedem je posljedica nakupljanja tekućine i bjelančevina u međustaničnim prostorima. Pojavljivanje može biti naglo ili postepeno. Može se pojaviti na ekstremitetima, trupu, abdomenu, glavi, vratu i genitalijama. Većinom se javlja kod pacijenata koji su bili podvrgnuti kirurškim zahvatima ili zračenjima zbog malignih bolesti. Limfedem je ozbiljan jer predstavlja dugoročne fizičke i psihosocijalne posljedice za pacijenta; nastavlja progredirati ako se ne tretira (Chikly i Welfey, 2001.; Horning i Guhde, 2007.; Zuther, 2005.). Nastavi čitati
Fizioterra 